Jako zanimljiv članak. Mislim da čovjek treba posložiti određene prioritete. Naravno da će mu djeca biti na prvom mjestu. I kod nas je bila slična situacija. Kada smo uočili da se djeca ne znaju dogovoriti niti konstruktivno posvađati (jer i svađa je način rješavanja problema, a sve je bolje od šutnje i zatomljavanja osjećaja) već da se samo deru jedni na druge, shvatili smo da se stvari moraju riješiti. Kako imamo četvero djece u dobi od 10, 8, 6 i 2 godine, stvari su se počele mijenjati kada sam po četvrti puta ostala trudna. Željeli smo još jedno dijete. Počeli smo djeci pričati o bebi, u njima pobuđivali osjećaj pažnje i ljubavi. Suprug je bio obzirniji, a i djeca su se jako brzo smirila. Kada je beba stigla, oni su bili toliko sretni i nježni, a ta nježnost se proširila i njihov međusobni odnos se promijenio. Naravno, veliku ulogu su igrale i godine, porasli su, krenuli u školu, pomažu si oko zadaće... Mi oboje radimo, pa često posao donesemo kući. No, odustali smo od rješavanja posla tijekom dana. Tek kada legnu u krevet, mi skuhamo kavu i sjednemo raditi svoje. Time smo uvelike riješili problem nervoze zbog neriješenog posla. Što ne stignemo, odradimo sutradan. Oni su na prvom mjestu.
Radujem se sljećem članku o pospremanju jer imam dojam da mi je kuća strašno neuredna. Ormari su mi puni odjeće koju ne nosim (još uvijek se nadam da ću smršaviti od zadnjeg poroda pa mi žao odjeće), odjeće ima po cijeloj kući, igračaka, ne stignem ponekada oprati suđe.... to me najviše umara. Gostima uvijek kažem da se najave (da stignem barem malo pospremiti). organizacija mi nije jača strana.
Trebamo slušati svoju djecu, mogu nas naučiti tko smo zapravo.
Najveću pohvalu mom članku dali ste ljepotom svog odgovora :). I jako korisne informacije. Izgleda da smo se prepoznali i u manjkavosti kod organizacija koja se ponekad najviše odražava u nesređenom stanu ;). No sve to nije najgore što nam se može dogoditi :)Hvala Vam na podršci :)
Pozz,
Branka
mama Bane
Sortiraj odgovore
Najstariji