
Dragi roditelji, uhvatite li se da svojoj djeci govorite riječi koje su vama vaši roditelji govorili ili se ponašate u određenoj situaciji kao oni?Odgajamo li svoju djecu onako kako su nas odgajali naši roditelji?
u jednu ruku da, u drugu ruku ne....
Sve što smo proživjeli dok su nas naši roditelji, ali i bake, djedovi i okolina, odgjali, urezalo se duboko u našu podsvjest i utjecalo na razvoj naše osobnosti. Sigurno ponavljamo neke iste principe, geste, izraze lica pa vjerojatno i do u riječ istih rečenica.
Ipak, sigurno svatko od nas zna što bi mijenjao da je bio na mjestu naših roditelja. Treba naći snage i provesti te promjene u djelo, ovaj puta sa svojom djecom.
Ah...koliko god nismo planirali biti isti, u nekim stvarima da. Ali nije ni to loše! Ali i slažem se s TomTom! Znamo koje greške su napravili naši roditelji s nama, a sad tek vidimo da im nije bilo lako napraviti "ispravnu" stvar
Ne, ne, ne...
Svjesno i s puno truda izbjegavam odgojne metode moje mame. Ne mislim da je ona bila loša majka, sve nas je super odgojila, ali već tad kao dijete sam bila svjesna da radi greške u odgoju djece . Oduvijek sam bila opsjednuta čitanjem i čitala sam baš sve što bi mi došlo pod ruku, pa sam sa svojih 15-16 godina iza sebe imala pročitanih desetak knjiga o odgoju djece. I znala sam već onda što moja mama radi krivo i kako bih ja voljela odgajati svoju djecu.
Od 17.-te dadiljam djecu rodbine i susjeda i već tad sam se trudila raditi onako kako sam naučila iz razne literature (naravno da literatura nije sveto pismo, ali ti ipak da savjete stručnjaka i pametne smjernice). Toliko sam djece "izdadiljala" da sam se znala zezati da ću dok budem imala svoje dijete-sve greške ispucati na tuđoj .
Naravno, ne mogu biti sigurna da je moj način recept za dobro odgojeno dijete,to ćemo tek vidjeti jednoga dana, ali stvarno mislim da postupam dobro. Zbilja nastojim ne ponavljati greške svojih roditelja. Svjesno i odgovorno :D
Definitivno nastojim promijeniti način odgoja svog sina u odnosu na način na koji su moji roditelji odgajali neme .Moji na žalost nikada nisu posvetili vrijeme mom bratu i meni , nikada se sa nama nisu igrali razgovarali .
Sada kada sam i sama mama nastojim to izmjeniti , ako moramiti kazniti svog sedmogodišnjaka nastojim to činiti sa što manje fizičkog kažnjavanja prvo nastojimo porazgovarati o tome što je napravio krivo , upozorim ga da če drugi puta neko vrijeme u svojoj sobi za kaznu . Ako se ponovi ista greška više puta slijedi zabrana gledanja crtića na tjedan dana . Udarim po guzi tek kada sve gore navedene mjere nisu urodile plodom , nikada nisam niti ne bi udarila dijete da ostanu modrice kao što su meni ostale do danas . Moji roditelji smatraju da sam pre blaga prema malome jer nastojim na što bezbolniji način riješiti nesuglasice .
Sortiraj odgovore
Najstariji