Dojila sam dvije godine, a vjerojatno bih i duže da nisam morala započeti terapiju nekim lijekovima.
To mi je bilo nešto neopisivo predivno.
A do kad dojiti? Pa dokle god je to gušt i mami i bebi. Kad prestane biti gušt i postane opterećenje, onda bolje prestati.
Iako , mislim da je BAREM 6 mj neki minimum
Mislim da djete treba dojiti do kad ono hoće jer je to ipak djetetu nešto što je samo njegovo i hrana i voda i utjeha i sigurnost u maminom naručju.Moj mališan je sisao 13 mjeseci.Sad ima 16 mjeseci pa papa sve no bilo mi je jako žao kad je prestao sisati jer sam i ja bila vezana za to baš kao i on.Sam je odbacio sisanje i prešao na bočicu.Moj savjet je doji dokle god djete traži i hoće!
Ja sam svog malisana dojila dok nije navrsio 10 mjeseci. u principu je sam prestao jer prvise voli papati ostalo xD htjela sam ga dojiti dok ne navrsi godinu dana, ali kad sam vidjela da uopce vise nije zainteresiran presli smo na AD do godine dana i sad mu pripremam punomasno mlijeko u prahu (prokuhano naravno) ujutro s baby nestle keksima a navecer sa raznim linima (coko, vani, grzo, medo…)
htjela bih napisati i vlastito iskustvo iako zapravo nije jako bogato posto dojim samo 4.5 mjeseci. Mislim da je vrijedno iskljucivo zato sto se moje dojenje odnosi na blizance i u njemu sam ustrajala iako mi je vec u trudnoci patronazna rekla da u tome necu uspjeti, napunila me letcima za adaptirano mlijeko i rekla mi da doma drzim kutju istoga “za svaki slucaj”. Imala sam srece da su moji blizici rodjeni prirodnim putem, u terminu i sa solidnom tezinom (2.6 i 3 kg) pa smo nakon 3 dana otpusteni kuci. Prvih 8 tjedana je bio PAKAO! Ja sam bila bez snage, oni su se ocajno hvatali na bradavicu, falilo nam je sna itd da ne nabrajam. Srecom imam krasnog partnera koji mi je bio podrska i nije ni trena posumnjao u mene pa smo se iz svega izvukli bez kapi adaptiranog :) Bebe su rasle ko gljive i sada imaju decko 6.6kg a curka 5.5 kg.
Znam koje su preporuke Svjetske zdravstvene organizacije i sebi sam zacrtala da cu dojiti minimalno godinu dana a nadam se dvije. Napokon uzivamo u svakom trenutku te mi dojenje vise nije zrtva kao na pocetku. Treba samo biti ustrajan jer ne postoji mama koja “nema mlijeka”. Mlijeko se proizvodi ako se dojka stimulira i to je cista matematika. Ja sam uvijek sebi govorila “ako sam ih gotovo 9 mjeseci mogla hraniti u sebi onda moje tijelo to moze i kad oni izadju”. I tako je to i sada. Papice i kasice cemo uvesti tek nakon navrsenog 6.mj zivota
Svoju curku sam dojila oko 8-9 mjeseci i ona je bila pravi mali “sisoman” , sto je zapravo bilo super, jer sam uspijela jako brzo smrsaviti nakon trudnoce. Al bukvalno me je pojela. U samo par mjeseci izgubila sam oko 30 kg (mrsavija nego sto sam zatrudnila ) , a ona je super napredovala. Problemi su se zapravo poceli javljati kad i zubi, koji su izbili dosta rano. Pocela me grist i ne bi pustala , na kraju mi je svako dojenje bilo toliko bolno da bi mi suze isle i borila sam se sve dok mi se nisu napravile rane na bradavicama iz kojih je uz mlijeko pocela izlazit i krv. To je bio prekid moje karijere kao dojilje :) al sad sam se odlucila vratit jaca nego ikad , nadam se sa ce ovaj malac biti malo njezniji . Uvijek za dojenje !
Svoga velikog dječaka dojim 20 mjeseci i mislim nastaviti dok god on bude htio. Prvih šest mjeseci dojili smo na zahtjev. Dudu i bočicu nikad nije htio. Mislila sam kako će se to izregulirati kad krenem raditi nakon porodiljnog ali privikao se tako da ga dojim ujutro, zatim kad dođe iz vrtića i navečer. Teško je ispočetka gdje mama tu i beba nema druge ali poslije se mama privikne pa nema problema. Najdivnije i najljepše iskustvo i povezanost. Liječnici imaju svoj stav oko dojenja, neke mame svoj ali mislim da je sve individualno i treba dojiti dok mama i dijete to žele. Slušala sam i ja komentare “ pa on još sisa” odvikavaj ga. i sl. ali nikad se nisam na to obazirala i nastavila sam po svom. Dijete mi je zdravo, lijepo napreduje, u dvadeset mjeseci popio je samojedan antibiotik, lijepo je prihvatio vrtić i ne vidim ni na emotivnom ni na zdravstvenom razvoju da ne nastavim. Nastavit ćemo dok bude htio. Uglavnom uvijek sam za dojenje, a ako ne ide onda adaptirano.
Ja planiram dojiti dok nasa L. ne napuni godinu dana. Sad ce joj uskoro 4 mjeseca i uzivamo u dojenju :) U pocetku je bilo jako jako tesko, imala sam ragade, ja ju nisam znala namjestiti na dojku, ona je slabo vukla, a sve te probleme prepisujem kapicama/sesiricima za bradavice..to sam pocela jos u bolnici koristiti i nastavila sam s tim kad sam dosla kuci…od vakuma sam dobila ragade, L. je dobijala manje mlijeka, bradavice su me boljele kao da ih je netko otkinuo, a dojila je svakih sat, dva i to su bile nocne more, ja bi plakala dok je ona dojila…onda sam odlucila da je dosta tih sesirica jer mi nista dobrog nisu donijeli!!! A da ne govorim da su svi oko mene govorili da se strpim i sta placem jer je kao normalno da boli!!?? hahah, sad mi je smijesno kad se toga sjetim… Valjda kako porodjaj boli, ljudi misle da i dojenje treba i mora boljeti :O Normalo je da moze malo boljeti u pocetku dok se bradavice naviknu a ako boli duze i sve se vise pogorsava znaci da nesto ne radite kako treba!
CIm sam skinula sesirice, i dalje je malo boljelo dok bradavice nisu zarasle, ali odonda je dojenje prekrasno, obozavam taj osjecaj mazenja i povezanosti s L. A tek kad me dok doji pogleda i nasmije mi se….. najljepsi osjecaj na svijetu! :)
P. sam dojila 4 mjeseca i nadam se da će mi druga beba biti dulje na prsima jer to mi je bio najdraži ritual u danu, hraniti svog malog andjela… neosuđujem, ali ne znam zašto neke mame ne žele dojiti… ne znaju što propuštaju… eh, da, moram i pohvaliti Koprivničko rodilište gdje se zaista sestre trude biti uza svakoga i redovito dolaze pomoći mamama i bebama ako zapnu, mislim da su odigrale veeeliku ulogu u savladavanju tehnike. HVALA IM! :)
mama trogodišnjaka i uskoro malene štruce… ima puuuno pitanja, a možda i koji odgovor za nekoga :)
Meni je dojenje u pocetko bilo tesko, bolne bradavice, bebac je slabo vukao i sporo, stalno je htio spavati na ciki… Bio je to pravi izazov, emocionalni i fizicki, ali meni nije niti palo na pamet odustati. Prvih 6 mjeseci samo sam dojila, a nakon toga prije svakog obroka dohrane, te prije spavanja i nakon budjenja.
Dojila sam svog sina 2 godine i 7 mjeseci, sve dok nisam isla na operaciju bruha na pupku. Moj suprug je stalno komentirao zasto toliko dojim. Nekao sam se bila odlucila da nakon operaciju cu prestati jer je decko tada vec bio dovoljno veliki da prihvati da ga mama ne moze dizati i da ima bol. Tako da smo ga unaprijed pripramali da vise nece moci cicati. Nakon operacije, kad je moj suprug vidio da sinu fali ta rutina, nagovarao me da nastavim. Ja sam bila odlucila da je dosta. bilo mi je tesko jer je to i povezanost i emocije i rutina, ali eto, dobro je proslo. On se jos mjesec dana nakon prestanka znao sjetiti i pitati. ;-)
Cesto su me ljudi pitali zar mi nije naporno dojiti nakon sto sam pocela raditi. Ne, zasto bi mi bilo, to je ulog za buducnost, vrijeme provedeno s djetetom.
Sortiraj odgovore
Najstariji