Prvi izlazak u restoran sa sinom je bio sa nepune dvije godine išli smo na ručak s  bakama i djedovima i super je prošlo,maleni je sjedio u kolicima igrao se,kad mu je to dosadilo malo smo ga prošetali po restoranu ,jako je komunikativan pa mu se sviđalo što mu se svi obraćaju,kasnije je jeo kad i mi i zaspao :) .

bila sam s mojom curom u restoranu i imam sreće što ona zaista voli sve jesti, stavim ju u mjesto predvideno za bebe, sva sreca da sve vise restorani razmisljaju i o tome, i ona najvise voli jest juhice, meso i salate. kad joj dosadi malo prosece,poskica sto ima i ona je sretna i zadovoljna a i mi s njome :).

Vidim ovdje se javljaju samo mame, ja sam jedna baka koja  odlazi u restoran sa  unučićem. Obično su to obiteljska okupljanja, bilo da su neke prigode ili neobavezan odlazak nedjeljom. Riječ je o malom trogodišnjaku koji je jako društven  i obožava odlaske u restoran. Čim dodjemo naručimo mu sokić  jer je
nestrpljiv čekati, vrlo često za njega odmah naručimo nešto jesti dok mi ostali čekamo. Obavezno idemo u "istraživanje" jer ga sve zanima. Moram stalno ići za njim, komunikativan je, prilazi ljudima. Uvijek ostajemo do kraja , imamo sreću da dočekamo i desert.Maleni je ali ima samokontrolu i barem do sada nije bio nepredvidiv.

bili smo u pizzeriji i u mall-ovskom restoranu na dječjem meniju... a čim malo popapa i primijeti drugu djecu, već počinje igra i trčanje :)

Idemo s djecom u restorane skoro od kad su se rodile. Moram priznat da je s jednim djetetom bilo puno lakše, nego sad sa dvoje. Nama jedino predstavlja izazov jelovnik i susretljivo osoblje jer je veća curka alergična na jaja i orašaste plodove, a prije je bila i na mlijeko. Na svu sreću, uvijek smo naletjeli na susretljivo osoblje koje je više pazilo na pripremljenu hranu za našu curu i nikad nije bilo problema. Čak smo i u slastičarnici dobili samo rezanu bananu i jabuku pošto malena nije smjela jesti ni pripremljenu voćnu salatu :) A ponašanje nikad nije bilo problem jer su obje radoznale ali i poslušne, pa nema vikanja, trčanja, razbijanja ili slično :)

Odlazak s mojom djecom u restoran pretvara se u scenu iz nekog horora.Naime oboje su jako "živa" djeca. Dok su bili manji , čitaj "u kolicima", bilo je lakše. Sada se rijetko odlučujemo za taj korak jer mlađa curica nema strpljenja čekati 30-ak minuta od kada se naruči hrana, pa dok stigne do stola.  Nakon ulaska u restoran i  narudžbe počinje razgledavanje prostorije u kojoj se nalazimo, kada to prođe, moramo zaviriti i iza šanka i u kuhinju, a ne smijemo zaobići nit WC i sve dodatne prostorije. Kada i to postane dosadno onda visi naglavačke sa stolca, dubi na glavi i slično. Ako čekanje potraje priključuje se i sin, tako da dok hrana stigne i muž i ja poželimo 100x otići iz restorana. Jedino gdje uspjevamo jesti kao normalna obitelj su samoposlužni restorani i restorani brze hrane, tamo čim dođeš uzimaš odabranu hranu, sjedneš, pojedeš i još uspijemo popiti i sok, pa čak i pojesti kolač. Nekoliko trenutaka kasnije vrijeme je za polazak.

Dobar dan :)..majka sam troje djece,,znamo ponekad sa njima otići u restoran..iako to najčešće završi u pizzeriji,..a pošto nisu ljubitelji povrća voljela bi provjeriti da li postoji kuhar koji bi složio takvo jelo od povrća da zainteresira i moju djecu da ga počnu jesti ;) ...pozdrav i ugodan dan

Odlazak u restoran nam nije nikakva trauma jer je klinac već velik i uistinu se lijepo ponaša. Sve jede i oko toga nikakvih problema nema. Sad je na putu i bebonja na putu i budemo vidjeli kako će to izgledati :-)))

Dragi čitatelji, hvala na sudjelovanju u nagradnom natječaju!
https://klokanica.24sata.hr/vrticka-dob/prehrana/tri-japanska-jela-za-male-izbirljivce-1301
Dobitnica obiteljskog ručka u japanskom restoranu Akamaru je čitateljica NADINA, a ona će biti obaviještena i putem e-maila.
Pozivamo vas da nam i dalje pišete jeste li ikada bili s djecom u restoranu i kako vam je bilo, a vaše odgovore objavit ćemo u našoj temi s foruma!