Djeca i prihvaćanje različitosti

Izvan raspona! Odustani

Sortiraj odgovore

Najstariji
  • Najnoviji
  • Najstariji
  • Avatar Klokanica

    Klokanica

    Broj poruka: 649

    Prijavi adminu

    Kako učite djecu da prihvate svoje i tuđe različitosti? Tri odgovora na ovo pitanje koja nam ostavite u raspravi ispod članka od četvrtka 10. do srijede 16. travnja u 11 sati nagradit ćemo našom knjigom tjedna  'Vrline mane Mare Bubamare [mondo.hr]' u izdanju V.B.Z.-a
    https://klokanica.24sata.hr/vrticka-dob/igra-i-aktivnosti/bajka-o-bubamari-uci-djecu-prihvatiti-razlicitost-1403 [klokanica.24sata.hr]

  • Avatar lilianaa

    lilianaa

    Broj poruka: 363

    Prijavi adminu

    Dijete prvenstveno treba usvojiti da na svijetu ne postoje dva ista čovjeka. Svatko od nas je izgledom lica, tijela, bojom glasa, kosom itd. drugačiji od ostalih. Neki potječu iz drugih kultura, uvjerenja i vjerskih navika ali zbog toga nisu manje vrijedni. Svi smo mi različiti i to je sasvim u redu. Nije uopće važno što je netko siromašniji, netko bogatiji, što je netko u kolicima, što netko nosi neobičnu odjeću i slično, jer ako je dobar u duši, može biti njegov prijatelj. Nismo svi isti, ima stvari koje ja volim, koje ja ne volim, čime se bavim, kako provodim svoje vrijeme, u čemu sam dobra, no to ne znači da će i drugi čovjek tako razmišljati. Dijete treba shvatiti da smo opet svi od krvi i mesa i povesti računa i o tuđim osjećajima i razmišljanjima. Treba se postaviti u tuđu kožu i pomisliti, kako se ta druga osoba osjeća odnosno kako bih se ja osjećao da sam na njegovom mjestu? Treba cijeniti svoju kulturu i svoje običaje, ali isto tako i tuđe. Upoznati tuđi način života može voditi tome da ga dijete počne i cijeniti kao što cijeni i svoje. Problem se eventualno može dogoditi kad se sudare različita mišljenja. Dogode se u životu i situacije kad osoba nešto i krivo misli ili radi, ali tada je važno poslušati i druge jer velik čovjek je onaj koji prizna kad uradi pogrešku jer samo učeći jedni od drugih, možemo napredovati. Dijete najlakše uči na primjerima iz okoline, stoga iz osobnog iskustva tvrdim da takve primjere i treba crpiti iz njihove blizine. Ponekad nas djeca iznenade i različitosti prihvate bolje nego odrasli ljudi. ;)

  • Prugica

    Broj poruka: 18

    Prijavi adminu

    U parkicu imamo djevojcicu sa down sindromom i jako poticem svog djecaka da se igra s njom. On je jos malen, ima 2 godine, ali slijedi moj primjer i dodaje se lopticom s njom. On jos ne zna da je ona drugacije i to je tako divno jer je ona jedno tako toplo i umiljato stvorenje. Cesto mi bude zao jer vidim da veca djeca vec izbjegavaju kontakt s njom, i zato mi zahvalnost koju mi njen tata upucuje pogledom, izuzetno puno znaci…

  • vida07

    Broj poruka: 8

    Prijavi adminu

    Učim ju svojim primjerom, jer oni kopiraju naše reakcije i tako se odnose prema okolini, ona vidi da je meni ok i da su ljudi svi različiti, pa i životinje i biljke i sve oko nas. govorim joj da je sve lijepo, more na slici ne mora biti plavo, može biti i zeleno. najbolje mi je bilo kad su bili muž i ona kod doktora i kaže tata ćeš mi lakirati nokte? kaže on, mama će ti kad dođeš doma. ona: će i tebi mama namazati? on: tate nemaju na lakirane nokte. ona: tate su dečki. dečki ne lakiraju nokte? on: neki dečki lakiraju. i to je ok, svi smo drukčiji i neki dečki lakiraju nokte i to je ok.

  • Avatar mimi30

    mimi30

    Broj poruka: 7

    Prijavi adminu

    Dijete je kao spužva. Sakuplja informacije prema onome što vidi i čuje oko sebe i na temelju toga stvara svoje mišljenje. Najveći primjer su mu, naravno, roditelji, ali i bake, djedovi, susjedi, prijatelji u vrtiću, školi…  Vrijednosti koje sada usvoji, trajne su za cijeli život.  Moji su još mali, ali trudim se da slijede moj primjer i da ih pravilno usmjeravam u svemu. Za sada tu to osnovne navike lijepog ponašanja, a kako će rasti tako će nadograđivati i ostale navike. Ništa se ne postiže preko noći nego velikim trudom od najranije dobi.

  • natasa85

    Broj poruka: 1

    Prijavi adminu

    Sve kreće od obitelji, a kasnije se tolerancija uči u vrtiću i školi. Djeca ne mogu naučiti nešto loše, mrziti nekoga, ako mu to netko ne pokaže. Budući da radim u obrazovnoj ustanovi, smatram da prvo treba preodgojiti odrasle koji “drugačiju”djecu, djecu s posebnim potrebama gledaju, rekla bih, čudno. Malo dijete voli svu djecu i prljavu, i čistu, i plave, i crne kose, i siromašnu i bogatu… Sve je na nama odraslima da pokažemo kako su svi isti, jednako važni, svi smo ljudi od krvi i mesa. Djecu učim kroz različite igre, radionice kroz koje oni shvate da im je i netko dobar prijatelj bez obzira što je deblji ili ima plavu kosu i sl., puno razgovaramo o tome, glumimo… Kad bi svi bili čistog srca kao djeca, ne bi bilo problema. Ovu knjigu bih voljela osvojiti kako bih ju primijenila u radu. Završit ću svoj komentar jednim crtanim filmom koji je savršen za sve uzraste i pokazuje kako sve možemo imati kada se potrudimo i nitko nije manje vrijedan jer je različit. Nadam se da ga možete pogledati. :)  https://www.facebook.com/photo.php?v=1378321719112856 [facebook.com]

  • Avatar kisica

    kisica

    Broj poruka: 60

    Prijavi adminu

    Imam dječaka od skoro 5 godina, živimo na selu, nema baš previše djece oko nas, a uskoro nam dolazi mala škola. Uvijek se trudimo objasniti mu da sva djeca vrijede jednako i da svaki roditelj svoje dijete voli najviše, da se ne treba nikada nikome rugati i slično, ali koliko smo uvjerljivi bili mislim da ćemo saznati tek kada se nađe u društvu vršnjaka.

  • Avatar erni123

    erni123

    Broj poruka: 10

    Prijavi adminu

    Mislim da djecu od malih nogu treba uciti o prihvacanj razlicitosti,o prihvacanju vlastitih ali i tudjih vrlina i mana.. naseg sina ucimo da od nas dobiva ono najvrednije, ato su ljubav i potpora, da uvijek dobije onoliko koliko mu mozemo priustiti i da nam je najbitnije nejgovo zdravlje i sreca.. ucimo ga da su sva djeca jednaka i da nema onih boljih ili gorih od njega,ucimo ga da prihvaca sve i da na tome uci i odrasta u prekrasnog malog covjeka;)

  • parabens

    Broj poruka: 5

    Prijavi adminu

    Kao što je već rečeno, djeca strahovito upijaju…dakle gledaju primjer iz okoline. Roditelji su prvi, a zatim slijede svi ostali. Kakav primjer dobije kod kuće tako će se i ponašati. A kako naučiti….kroz igru, slikovnice, knjige, susrete sa drugom djecom, odraslima….uči se svaki dan. I to je život.

  • luna2609

    Broj poruka: 3

    Prijavi adminu

    Djeca uopće ne znaju što znači “različito”, to je riječ koju koriste odrasli.
    Sa svojim djetetom razgovorom nastojim usaditi da postoje dvije vrste ljudi : dobri i loši.
    Da su drugi ono što mi vidimo u njima, ne njihova boja kože, ne njihova bolest, ne ime njihovog Boga, niti naroda kojem pripadaju, ne njihove igračke, niti izgled…nego ono što je unutra…toplina, osmjeh,ljubav,prijateljstvo, radost…..
    Na primjerima koje može razumjeti objašnjavam joj da nije bitno koliko lutkica imaju, i kakve tenesice nose, da li su im okice kose ili su bucmasti, važno je da podjelimo čokoladu i dogovorimo koju ćemo igru igrati.Naš primjer je jedino što oni vide i razumiju, dakle što god mi činimo i oni će.

Izvan raspona! Odustani

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.