Draga mama, i mi smo imali sličnu situaciju sa našim sinom. Kada je počelo čuvanje s tetom čuvalicom, sve je išlo super. Malac se lijepo priviknuo i prihvatio ju, počeo se osmamostaljivati, bolje je spavao i tako tri mjeseca. Onda smo primjetili da je postao agresivniji i nezadovoljniji, sve ga je frustriralo, nikako ga nismo mogli smiriti, isto je plakao po 30 minuta i nije se htio odvajati od nas. Pedijatrica i psiholozi su rekli da je to faza. Međutim, kada se dadilja počela žaliti da joj je preteško s njim, stavili smo kameru i imali smo što vidjeti. Ona ga je u potpunosti ignorirala, ostavljala ga samog po 20 minuta, jedino mu je puštala crtiće. Nije uopće s njime komunicirala osim dok mu je dala hranu. Svaki puta kada je nešto tražio ili zaplakao se užasno ružno derala na njega i unosila mui se u lice. Odmah smo joj dali otkaz, trebali je nekih 2-3 tjedna i njegovo se ponašanje opet počelo poboljšavati. Više nemamo takvih problema. Krenuo je u vrtić i sve je ok. Moj savijet - provjerite što se događa s osobom koja ga čuva. Sretno!
Citate mi misli...inače, da , ovo je gore moje dijete i moj problem.sada smo 16mj. stvari su krenule puno na bolje na godisnjem, gotovo da uopce nije šizio 2 tjedna, a onda povratak na čuvanje gdje je u grupi sa 6. djece oko 2-3god. Stalno imam neki osjećaj da nešto ne štima. kad god dođem on sjedi u kutu, teta se zabavlja sa drugima. Hm, nikad u ovih 7mj nisam vidjela da je nešto radila sa njim, uvijek sa drugima. Inače je prilagodljivo dijete, ide na čuvanje već 7mj, a cendra svako jutro kad ga teta uzima od mene, ali zadnjih 2-3 tjedna plače već u autu.Čudno. Jutros je počeo čim sam skrenula u ulicu....Mislim da je tamo zanemaren, inače je zahtjevan, traži izuzetno puno pažnje i interreakcije...a tamo samo sjedi i sjedi, a ja znam da to nije on.Ok, svjesna sam da se klinci dr ponašaju sa dr osobama, tetama, ali kad mi teta kaže da on gotovo ne hoda, da je nestabilan na nogama, a meni po gradu neda ruku,hoda već mjesecima sam....znam da nešto ne štima. I sad ćemo krenuti na čuvanje kod tete čuvalice na preporuku, a teta je princip bake, 1 dijete, sve se vrti oko njega, igre, šetnje...koliko sam bila protiv baka principa čuvanja, sad vidim da je premalen za stariju grupu(u grupi je najmlađi), grupu općenito , jer ne zna reći da nešto nije uredu.
halo
Pa ovako,primjetila sam iz nekoliko primjera ovdje na portalu, ali i općenito u životu, da djeca koja imaju ili su naučena živjeti i biti tzv.po planu (po ps-u) jesu problematičnijeg ponašanja.U smislu, sve mora ili radi kako je naučeno npr. spavanje u21, buđenje u 8, jedenje u 10 itd, i to je u redu ukoliko je to isključivo djetetov ritam, a to je vrlo malo vjeroajtno. Vjerojatnije je da smo mi ti koji mu stavljaju granice i stavljamo spavat u točno određeno doba, isto tako davanje objeda.Međutim dijete nije stroj, a bome nismo ni mi, prema tome,nećemo ga staviti na spavanje, ako mu se večeras pola sat dulje igra s tatom ili mamom i tako dalje.Dakle, mi smo promatrači i djelujmo onda tako, pratimo tu svoju djecu, što i kad im treba, a ne..dosad je tako, pa tako mora i odsad.Naravno, rutina je poželjna, ali ne pod svaku cijenu.I sad, takvo dijete gdje mu je sve isplanirano, iskontrolirano, naravno da ima osjećaj da ono ne može biti kakvo je i kakvo hoće, pa to onda koristi svojim bijesnim ispadima. Upravo su mu ti ispadi pobuna, njegov vapaj za promjenom, da se njega doživi, da se njega posluša i prati njegov ritam.
Sortiraj odgovore
Najstariji