Ne znam zbog čega bih osjećala krivnju i zašto uopće dolazi do tog osjećaja. Bitno je da je dijete zdravo i da sve prođe bez komplikacija. I da oporavak bude uredan. Sve drugo je sporedno. Meni je čak i odgovaralo to što sam rodila carskim rezom. Brzo i bezbolno. Drugi put sam isto htjela carski i nisam inzistirala na vaglnalnom. Povezivanje, dojenje, .. sve je to bilo isto kao da sam "prirodno" rodila. Nema mjesta krivjni. Naprotiv.
Iskreno,neke od ovih gluposti su i meni pale na pamet tada..ne zelis da je tako,ali jednostavno si nisam mogla pomoc valjda od silnih hormona koji su me prali nakon poroda 🔫 uredna trudnoca sto se tice bebe (ja sam patila od hiperemeze 🔫😂) i onda na kraju nakon prokidanja vodenjaka,gela i 15 sati onog odvratnog dripa zavrsim na carskom 😭 taj neki osjecaj nesposobnosti me prao..sto mi uopce nije ni bilo jasno jer nije bio problem u mojoj nesposobnosti,naravno... Kod mene konkretno velika beba koja se krivo namjestila, sama indukcija itd.sad nebitno za ovu pricu...
i onda sam samu sebe nasamarala-ono, koji ti je k glupaco, hvala bogu sto je tako bilo jer da nije samo bog zna sto bi bilo... I od onda nemam taj problem jer upravo je taj carski rez nama bio spas u onoj situaciji!
I takoder,imala sam onaj osjecaj da sam propustila prve minute svoje bebe,prvi plac, prvi kontakt i sve to jer sam imala opcu anesteziju,ali to me pralo tih dva sata budnosti koje sam cekala da mi donesu moju ljubav..dode sestra i pita me osjecam li se dobro i jesam li spremna za prvi kontakt koza na kozu- onak naravno!!!! I bio je vjerojatno jednako caroban 💕💕💕💕 kao i da sam ga imala u boksu... Stisnula mi se na prsima pod vrat,a ja sam plakala od srece...eto, toliko o tome povezivanju...
Sortiraj odgovore
Najstariji