Pedijatrica Giovana Armano te Tomislav Kuljiš iz Centra Prirodno roditeljstvo, terapeut i autor programa 'Roditeljstvo i rani razvoj' savjetuju mlade roditelje
Imam curicu od 11 mjeseci. Zdrava je, lijepo jede, vesela je i napredna. Problem je što, unatoč tome što ima 3 obroka i 2 međuobroka, traži sisu svakih pola sata. Ako ju odbijem, vrišti. Iz istog razloga se po noći budi po 10-ak puta i nikako se ne da uspavati, osim na dojci. Za mene je to postalo jako iscrpljujuće i fizički i psihički, smršavila sam 10-ak kila, nemam snage ni energije, a ona je jako zahtjevna beba koja ni danju ne spava uopće. Dala sam ju na tri noći baki, ne bi li se odrekla sisanja, ali je sve bilo samo još gore. Tri noći nisu spavale ni ona ni baka, a kad sam ja došla vikala je MAMA! i odmah me potezala za majicu. Mislim da su je te tri noći psihički izmorile i odmah se razboljela.
Sve poznate metode uspavljivanja sam isprobala, sve flašice i dude na tržištu pokupovala ne bi li ih ona prihvatila, ali ništa ne uspijeva. Sad je sve otišlo toliko daleko da smo ja i muž pred rastavom zbog toga što smo iscrpljeni i neuračunljivi. On, nakon takvih noći ide na posao, a ja se trebam brinuti za dijete.
Pedijatrica Giovana Armano kaže da na žalost, univerzalnog recepta nema. "Vaša djevojčica je po svemu sudeći zdravo dijete. Prehrana na prsima po noći zaista nije neophodna. Pokušali ste s bakom, pokušajte ponovo, ako su zubići mažite desni, ako imate osjećaj da je nešto boli možete dati čepić za temperaturu koji je ujedno i protiv bolova."
Naglašava da je važno da uvijek budete strpljivi, pokušate srediti situaciju u obitelji jer beba sve to osjeća.
"Zapanjujući je podatak da dolazak djeteta umjesto zbližavanja rezultira emocionalnim udaljavanjem kod 2/3 parova", kaže Tomislav Kuljiš, osnivač Centra Prirodno roditeljstvo, terapeut i autor programa 'Roditeljstvo i rani razvoj'. Naime, objašnjava, u vezu ulazimo s podsvjesnom željom da namirimo svoje primarne potrebe, da se uz nekoga osjećamo sigurnim, viđenim, osjećenim, doživljenim, priznatim, vrijednim, da je netko tu za nas, da nas netko regulira, i to si međusobno dajemo, pogotovo u fazi zaljubljenosti.
"Ako smo iz svog ranog perioda izašli nenamirenih primarnih potreba, velika je vjerojatnost da će dolazak djeteta, pogotovo u tati, aktivirati frustraciju. Partnerica koja je do sada imala punu pažnju na njemu, sada je posvećena djetetu i time je ispunjena jer ima novu povezanost. U tati, ako je jako nenamiren, probudi se nezadovoljno dijete i počne postajati neugodan, ljut, frustriran i pokazivati veću tendenciju da ga nema kod kuće, da prigovara, iskazuje nezadovoljstvo, a u biti se u njemu bore impulsi očinstva i impulsi ljubomore na vlastitio dijete i podiže se stari neosviješteni bijes koji je nekada osjećao prema mami koja nikada nije bila dovoljno pristuna za njega", kaže Tomislav Kuljiš.
Dodaje kako ova situacija često vodi i prema razvodu, ili pogoršanju bračnog odnosa, mada se radom roditelja na sebi mogla riješiti.
