Nije tajna da se često pitamo kako to da su baš ljudske bebe toliko bespomoćne kad se rode. Životinje se gotovo te sekunde dižu i hodaju, a bebe tek (okvirno) godinu dana kasnije... Zašto je to tako?
Kad se rodi mladunče bilo koje životinjske vrste, to je stvorenje uglavnom gotovo spremno za život. Istina, treba mu mama još neko vrijeme, naravno, ne može si samo priskrbiti hranu, ptičice ne mogu letjeti, ali sve u svemu te male životinjice imaju većinu svojih fizičkih funkcija odmah po rođenju. Pa zašto je onda baš ljudska mladunčad, potomci ljudi koji su superiorni svim vrstama na planeti, tako bespomoćna kad se rodi?
Kad se beba rodi, ne može – ništa. Ne mogu držati vlastitu glavu, ne mogu regulirati vlastitu tjelesnu temperaturu niti se samostalno kretati mnogo mjeseci nakon rođenja. Iako se čini potpuno nelogično, ovakav razvoj događaja ima logično objašnjenje na koje su pažnju skrenuli biolozi. Vrlo pojednostavljeno, to bi se moglo postaviti ovako: evolucijom smo razvili velike mozgove, koji zahtijevaju velike glave, dok smo istovremeno razvili uske zdjelice za uspravno hodanje. Tako ispada da je kanal kojim beba dolazi na svijet uzak, glava velika, a tu je i činjenica da se bebe rađaju mnogo ranije nego što bismo inače očekivali.
Budući da je ova dilema, " opstetrička dilema" kako ju nazivaju, zapravo puno složenija, nedavno su istraživanja posvetila vrijeme ovom problemu i dala novi, složeniji odgovor, prenosi Forbes.
Ljudske bebe imaju najveći mozak u odnosu na veličinu majčinog tijela od bilo kojeg primata. Točnije, pri rođenju, mozak ima već oko 25 do 30% volumena odrasle osobe, što je daleko veće od onoga kako se rađa mladunčad kod većine sisavaca. Ipak, u usporedbi s čimpanzama – čijoj je novorođenčadi mozak oko 40% veličine odrasle osobe - ljudi se rađaju u nezrelijoj fazi razvoja mozga. Drugim riječima - da su razdoblja trudnoće kod žena bila dovoljno duga da ljudsko dijete pri rođenju dosegne neurološku zrelost sličnu čimpanzi, tada bi djetetova glava najvjerojatnije bila prevelika da bi sigurno prošla kroz majčinu zdjelicu. Zato se ljudske bebe rađaju ranije – iako objašnjenje nije baš tako jednostavno.
Bespomoćnost beba nadoknađuje se u prvoj godini, kad bebe naglo rastu i stječu cijeli niz sposobnosti vrlo brzo. Osim dimenzija zdjelice, čini se da bi razlog kraće trudnoće mogla biti činjenica da je trudnoća po pitanju metabolizma "skupa" za majku. Dakle, prema nekim smatranjima, porod se događa kada energetske potrebe fetusa premašuju ono što majka može sigurno osigurati.
No još je jedna činjenica bila vrlo važna i razvila se kao kompromis tijekom evolucije. Kad su ljudske bebe u pitanju, neke od najvažnijih neuronskih razvojnih prekretnica moraju se dogoditi u bogatom društvenom okruženju. Drugim riječima, i okolina mora utjecati na razvoj bebina mozga i ostalog bitnog. Zato ljudske bebe ne odgajaju isključivo majke. Taj kooperativni odgoj - to jest, kada se o djetetu brinu i očevi, bake i djedovi, braća i sestre i drugi članovi okruženja osim same majke - bio je ključan za ljudsku evoluciju.
Ono što biolozi smatraju je da se bebe rađaju tako bespomoćne jer je evolucija dala prednost mnogim drugim značajkama:
- Velikim mozgovima
- Uspravnom hodanju
- Visokoj stopi preživljavanja majki
- Kooperativnim društvenim sustavima
- Produženom razdoblju učenja
Rezultat ovog je vrsta čija novorođenčad ne može odmah hodati, jesti, pa čak ni samostalno držati glavu. Ipak, ta ista novorođenčad na kraju nauči jezik, matematiku, svirati instrumente i upravljati automobilima. Nije loš kompromis sve u svemu, zar ne?
