Došavši iz rodilišta dojila sam kad god bi moja malena tražila. U prvih tjedan dana dobila dosta na kilaži, a onda šok - drugi tjedan dobila je jedva 70 grama. Tu ja opet padam u depresiju, svako malo plačem i govorim mužu kako se ponavlja ista priča od prije pet godina. Pa zar zaista nisam sposobna nahraniti svoju djecu?
U akciju Podijelite priču, čija je tema u siječnju bila dojenje, uključila se i Ivana Aušperger, mama dviju djevojčica. Ona nam je poslala svoju priču o dojenju, zapravo dvije priče s različitim završetkom:
Mislila sam da će biti lako
U onom trenutku kada sam poželjela dijete, znala sam da želim dojiti. Kad sam prvi put ostala trudna, moja se želja samo još povećala. Nisam se posebno pripremala za dojenje, a zašto i bih, kad je to tako prirodno i dolazi samo od sebe? Ako mogu svi, mogu i ja. Kako sam se samo prevarila!
Prije točno pet godina na svijet je došla moja Mia. Iako sam je rodila craskim rezom, počele smo dojiti čim su mi ju donijeli. U bolnici u kojoj sam rodila tada još nije bio rooming in, pa su mi je nosili svaka tri sata i sve je izgledalo idealno - nama je dojenje išlo.
Zar nisam sposobna nahraniti svoje dijete?
Nakon pet dana dolazimo kući i sve se mijenja. Mia stalno plače, svakih pola sata traži cicu i kada joj dam, ona na njoj većinom samo spava. Ja sam premorena, što od nespavanja, što od stalnog cicanja. Nemam ju snage niti primiti. Muž i svekrva viču da je gladna i da joj dam bočicu, a ja u onom polusnu od umora samo kimnem glavom. I tako smo počeli papati bočicu i s vremenom je skroz izbacila cicu.
To me bacilo u očaj i uhvatila me depresija. Pa kako ja nisam sposobna nahraniti svoje dijete? Što je to priroda pobrkala u meni? Tada zapravo nisam znala da se u tom trenutku nismo uskladile moja buhtlica i ja. Njeno neaktivno cicanje i moja mladost i neinformiranost učinile su svoje. Dugo me pratio osjećaj krivnje i tada sam rekla sama sebi: "Ivana, što je bilo bilo je, drugi put će biti bolje." I kao da sam sama sebi zacrtala put, tako je i bilo. Moja druga priča o dojenju ima sretan kraj. I ona još uvijek traje...
Drugi put uz sebe imam i mame s Klokanice
U drugoj trudnoći više sam se posvetila dojenju te sam se priključila forumu na Klokanici. Tamo sam uz mnoštvo predivnih žena i majki otkrila da se upornošću postiže i ono nemoguće. Kada sam prije tri i pol mjeseca rodila svoju Doru započeo je naš mukotrpni put dojenja. Ovaj sam put imala hrpu svoje upornosti, ali i iza sebe podršku majki s Klokanice.
Spasila me patronažna sestra
I onda šok - drugi tjedan dobila je jedva 70 grama. Tu ja opet padam u depresiju, svako malo plačem i govorim mužu kako se ponavlja ista priča od prije pet godina. Pa zar zaista nisam sposobna nahraniti svoju djecu? Ovaj put je i muž bio ogromna podrška. I on je sada bio stariji i zreliji te je sa mnom proučavao literaturu o dojenju i znao je kako me sad vratiti na pravi put. Ali najveću ulogu odigrala je naša patronažna sestra i njoj ću uvijek biti zahvalna što smo ovaj put uspjele.
Prva tri tjedna nakon poroda dolazila je svaki drugi dan i pratila naš razvoj dojenja. Govorila mi je da ne odustajem, da ne očajavam, jer postoje bebe koje malo po malo dobivaju na kilaži, ali bitno je da dobivaju. I tako sam uz njenu neizmjernu podršku uspjela. Prošli smo i osjetili sve skokove u razvoju, bilo je naporno, ali je prošlo.
Ljubav i maženje na prvom mjestu
Sada dojimo na zahtjev, većinom svaka dva sata, ali nekad i češće. I da, postoje dani kad sam umorna i kad mi kroz glavu proleti kako odustajem, ali onda se sjetim naše borbe i tada sam ponosna na sebe jer sam uspjela. Prvi put nisam uspjela i bilo mi je teško, stoga sam se sada potrudila i uložila sav trud.
Ali htjela bih poručiti majkama koje su iz nekog razloga odustale od dojenja da se ne osjećaju krivima, kao što sam se ja osjećala. Svaka od nas u tom trenutku daje sve od sebe, ali ponekad to nije dovoljno. Ponekad se jednostavno stvari ne poklope onako kako bi mi željeli. Moja Mia nije dojena, ali je ipak izrasla u pametnu i zdravu curicu. I ništa joj nije falilo, imala je puno ljubavi i maženja kao što ih sada ima moja mala ljubav kojoj je cica jedini zakon!
U akciji 'Podijelite priču' u veljači dijelimo priče o seksualnom životu nakon rođenja djeteta!
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.