Igračke su posvuda, a dijete kaže da mu je dosadno? Možda problem nije u tome što ih ima premalo, nego – previše.
Igračke, igračke posvuda. Noćna mora mnogih roditelja, pogotovo ako ne živiš u kući s podrumom. Jer s djecom dolazi puno stvari. Jako puno. A kad se tome dodaju kuhinjice, Lego setovi, Barbie kuće, auti, staze koje svijetle, vatrogasni kamioni, kocke i vlakovi – prostor, ravne površine i živci vrlo brzo nestanu.
A najluđe od svega? Istraživanja pokazuju da se djeca zapravo više i kvalitetnije igraju kad imaju – manje igračaka.
Manje igračaka = više igre
Prije dvadesetak godina u Njemačkoj je pokrenut projekt Der Spielzeugfreie Kindergarten (vrtić bez igračaka). U uključenim vrtićima uklonjene su sve igračke na tri mjeseca.
Cilj nije bio „uskraćivanje“, nego stvaranje prostora i vremena u kojem djeca sama pronalaze načine kako ispuniti dan, bez vođenja odraslih i bez unaprijed zadanih igračaka. Naglasak je bio na samopouzdanju, mašti, kreativnosti, rješavanju problema i socijalnim vještinama.
Prvih dana djeca su bila zbunjena i pomalo dosadna. No vrlo brzo su počela koristiti ono što imaju: stolice, deke, cipele. Gradili su skrovišta, trčali, smijali se, dogovarali igre. Do kraja projekta igrali su se maštovitije, dulje su se mogli koncentrirati i bolje su komunicirali jedni s drugima.
Previše igračaka – previše distrakcije
Profesorica edukacijske psihologije s Oxforda, Kathy Sylva, nakon istraživanja s više od 3000 djece zaključila je da velik broj igračaka često djeluje – ometajuće. Kad su djeca rastresena, ni igra ni učenje nisu kvalitetni.
Zanimljivo je i da djeca s manje igračaka, ali s roditeljima koji s njima više čitaju, pjevaju i igraju se, često postižu bolje rezultate od djece iz materijalno bogatijih obitelji.
Pedijatrijski psiholog dr. John Richer objašnjava da dijete s novom igračkom prolazi dvije faze: istraživanje („Što ova igračka radi?“) i igru („Što ja mogu s ovom igračkom?“). Upravo u toj drugoj fazi razvijaju se mašta, kreativnost i inicijativa.
Problem nastaje kad je igračaka previše – dijete stalno istražuje novo, ali rijetko ulazi u duboku, maštovitu igru.
Kartonska kutija je ponekad najbolja igračka
Naravno da je teško biti „minimalan“, pogotovo kad djeca počnu tražiti igračke koje imaju njihovi prijatelji ili koje vide u reklamama. Tu su i bake, djedovi i rodbina koji žele razveseliti dijete – i to iz najbolje namjere.
Ali koliko se igračaka s rođendana ili Božića, nakon početnog oduševljenja, više nikad ne koristi? I koliko puta se dgodilo da je kartonska kutija izazvala veće oduševljenje od samog poklona? Jer kutije su čudo: mogu biti gusarski brod, svemirska raketa, kafić, kućica... granice ne postoje.
Isto vrijedi i za jastuke s kauča. Tvrđave, skloništa, tobogani, kule, staze – sati i sati igre bez ijedne „prave“ igračke.
