U nastavku prenosimo iskreno pismo jedne mame o temi koja uvijek izaziva lavinu reakcija: Dosta grickalicama/užinama/ lunch paketima nakon natjecanja, igre ili sportskog događaja.
"Ova će me objava nedvojbeno dovesti na popis 'Ona nikad ne bi trebala imati djecu', ali mislim da je ovo što ću reći u nastavku prijeko potrebno reći na glas! Spremna sam prihvatiti tu titulu za vrlo važnu temu kojom se treba pozabaviti: Dosta grickalicama/užinama nakon natjecanja/sportskog događaja. Ovo je pošast svih normalnih roditelja.
Molim te, Gospodine, reci mi ZAŠTO mala Ivana MORA imati užinu nakon što je odigrala sat vremena nogometa? Hoće li umrijeti od gladi? Je li sagorjela 10.000 kalorija skupljajući maslačke na terenu umjesto da zapravo sudjeluje u utakmici? Trebam li još nešto kupiti, pripremiti i podijeliti i drugoj djeci? Ili mi možda samo treba drugi način da potrošim dodatnih 200 kuna?
Svaka sportska aktivnost na koju su moja djeca išla ima nepisano pravilo koje zahtijeva od svakog roditelja (kad na njega dođe red) da donese grickalice i piće za 'igrače'. Razumjela bih to da su djeca satima trenirala na turniru, propuštajući pojesti normalan obrok. Ali ne govorim o tome. Ne, mislim na košarkašku utakmicu u subotu ujutro koja traje 45 minuta. Ili na nogometnu utakmicu koja traje sat vremena. Ne mislim niti na hokejašku utakmicu koja traje sat vremena. Govori o kratkim rekreativnim aktivnostima. Smatram da nema potrebe za užinom/grickalicama/zdravim obrocima nakon aktivnosti koja traje koliko i gledanje dva crtića.
No još bih i shvatila tu roditeljsku potrebu za donošenjem običnih grickalica, ali danas postoje i pravila kakva bi užina (Ili grickalice) trebale biti. Mora prvenstveno biti zdrava i bez alergena (totalno razumijem, pa nemojte misliti da se šalim s djecom alergičarima). I ne zaboravite da vaše remek-djelo torbe za grickalice također kritiziraju, ne samo roditelji, već i djeca. Svjedočila sam djeci kako se rugaju pažljivo pripremljenom zdravom zalogaju koji roditelji donose.
Ne mogu, a da se ne zapitam tko je započeo ovu besmislicu? I ZAŠTO? Može li mali Luka proći kroz igru, a da ne zna da postoji posebna vrećica zdravlja koja ga čeka nakon igre. I ne, ne govorim o natjecateljskim događajima. Moja kćer se bavi gimnastikom, njihovi treninzi obično traju oko četiri sata i tada propuštaju redovan obrok. U potpunosti podržavam ideju da im roditelji tada unaprijed pripreme obrok. Ali moram reći da je takav slučaj izvanredan.
Gledam roditelje koji za svoju djecu koja se dolaze igrati ne pripremaju obične užine, već prava mala (skupa) remek djela. Dragi roditelju koji ste potrošili više od pet minuta na pripremu užine, molim vas da mi javite svoju adresu, jer ako imate toliko slobodnog vremena rado bih poslala svoju djecu kod vas. Sigurna sam da će netko reći: "Ali ja jednostavno VOLIM raditi ovo za svoju malu princezu, ona VOLI vidjeti što sam sastavila za njezinu užinu."
Trebamo li se vratiti u stara vremena? Vrijeme neonskih boja kose i drugih modnih katastrofa? Vrijeme kada su djeca morala sama raditi kućanske poslove? Kada je jedina opcija za užinu bila vaša večera? Podignite ruku ako ste nakon sportskih događaja dobili "glupu" torbu prepunu grickalica, a odgojeni ste 1980-ih ili prije.
Da, tako sam i mislila, nema niti jedne podignute ruke. Znate što? Svi smo živjeli. Nitko nije umro od gladi. Nitko se nije onesvijestio od pothranjenosti. I pogodite što? Na većini događaja u kojima se prikupljao novac za škole postojao je šank za grickalice. Znate što ste dobili ako ste pobijedili, poslasticu ili tapšanje po leđima. Ako si izgubio, ništa. To se zove motivacija, zove se život, zove se ne dobiva svatko stalno nešto."
