Powered by:
Neke stvari koje smo doživjeli i iskusili u svom djetinjstvu naša djeca možda nikad neće. No, mi im uvijek želimo prenijeti što više svojih uspomena, možda baš zato što nas one vežu za to divno razdoblje u našim životima.
Poneka igračka, fotografije, naša sjećanja i – priče. To je ono što najčešće ponesemo sa sobom iz svog djetinjstva i čemu se uvijek rado vraćamo. To je ono što nas uvijek iznova može uljuljkati u osjećaj sigurnosti, ugode i vratiti nam u sjećanje osjećaj ljepote djetinjstva. I sve to jedva čekamo, sve u svoje vrijeme, prenijeti svojoj djeci.
Igračke su možda potrgane, fotografije nekad izblijede ili se izgube, a u našim su sjećanjima brojne zgode i nezgode, ali i priče koje smo slušali kao djeca. Svatko od nas ima svoje omiljene, ali isto tako uz svaku priču veže neke svoje slike i svoje doživljaje priča koje smo svi slušali. Dok je danas daleko lakše doći do priča, u našem smo djetinjstvu kao dragocjenost čuvali slikovnice i knjige.
Kad pomislimo na te bezbrižne dane, pa se sjetimo tih knjiga koje smo tako brižno čuvali, znamo točno kako su izgledale, možemo se sjetiti svakog detalja. A same priče možemo danas sasvim lako pronaći i svojoj djeci stvoriti jednake, ali neke sasvim drukčije uspomene.
Iako smo svi stvarali svoje uspomene, sjećanja na neke priče dijeli većina današnjih roditelja, i to s razlogom. Mogle bi to biti neke od ovih…
Ježeva kućica
Taj ritam i te riječi koje pamtimo i nakon svih tih godina nešto su što će nas uvijek sjećati na djetinjstvo. Ježurka Ježić i ti ritmični stihovi u kojima je ispričana cijela priča s divnom poukom jednostavno nam ostaju u glavi. A činjenica da te iste stihove danas bez problema nauče i naši klinci, te da tu priču vole u baš svakom obliku – igrokaza, predstave, audioknjige… sve to govori u prilog tom da je to jedna od najvažnijih i najdražih nam priča iz djetinjstva. I sigurno su pred nama još brojne generacije koje će uz nju odrastati.
Crvenkapica
Crvenkapica - jedna od priča koje su nam usadile određenu dozu straha od vukova. No, to je posljednje čega se sjetimo kad pomislimo na Crvenkapicu. Djevojčica koja je sama hrabro kročila kroz šumu, sve zbog ljubavi prema svojoj baki, pa onda na kraju i spasila tu svoju baku iz trbuha strašnog vuka. No, dobro, pomogao je i lovac Luka, ali Crvenkapica, ta neobična djevojčica zbog koje će nas zauvijek crveni kaputići podsjećati upravo na ovu bajku, prava je heroina djetinjstva. Zato ju ne propuštamo pričati ili čitati i svojoj djeci.
Cvrčak i mrav
Ovo je jedna od priča koja nam na prvu ne ostavlja isključivo lagodan niti pobjedonosan osjećaj, ali nam se upravo zato urezala duboko u pamćenje i zato želimo isto postići s našom djecom. Mrav je marljivo radio i zbog tog imao mirnu zimu. Cvrčak se zezao i glupirao, misleći kako je nepotrebno mučiti se i raditi, pa bez pomoći Mrava umalo nije preživio tu istu zimu. Koliko je važna ta lekcija ne moramo posebno isticati. A ono što nas posebno privlači je to kako je ova lekcija nježno i suptilno u ovoj priči provučena… Da, to moraju čuti!
Plesna haljina žutog maslačka
Postoji li dijete koje nije bilo fascinirano ovom pričom? Ne, ne zna cijeli svijet za nju, za razliku od brojnih drugih ovdje, ali ovo je priča koja će mnoge prenijeti ravno u djetinjstvo. Siroti maslačak koji se osjećao loše zato što je bio neugledan i nije se ničim isticao, preko noći je dobio predivnu lepršavu, zanosnu haljinu – uz pomoć svojih prijatelja. Da, pravi prijatelji su oni koji uvijek spase stvar i uvijek ih je dobro imati uz sebe. A osim tog, važnije od svega je da nije važno kako izgleda taj cvijet, nego koliko je dobar, zbog čega ga svi cijene i pohrle mu upomoć. Nema bolje lekcije!
Ružno pače
Priča o ljepoti koja dolazi iznutra, a izvana nije na prvu vidljiva. Pa to je priča koju želimo pričati i znati i dijeliti uvijek. Od najranijeg djetinjstva, preko puberteta, pa i kasnije. Tek kad pročitaju ili čuju ovu priču, oni koji misle da su baš oni ružno pače, shvate da jednog dana stvarno mogu postati divni labudovi, a do tad – činiti dobro, bez obzira na to je li sve oko nas dobro. Da, nije lako djeci objasniti da ne moraš biti usamljen ako nisi najljepši na svijetu, nego samo trebaš pronaći one koji se nazivaju tvojima. Među svojima si uvijek najljepši!
Zlatokosa i tri medvjeda
Tko je jeo iz moje zdjelice? Tko je sjedio na mojoj stolici? Tko je spavao u mom krevetu? Sigurni smo da je svatko među nama ove fraze barem nekad upotrijebio u nekoj životnoj situaciji. Djevojčica se zaigrala i zalutala u medvjeđu kuću, shvati da joj odgovara baš sve ono što voli i ima mali medo, a na kraju zaspi u njegovom krevetiću. Tamo je nađe obitelj medvjeda kad se vrati kući, Zlatokosa se probudi, strašno preplaši, izjuri iz kuće i odjuri svojoj kući. I više nikad ne luta ako je sama. Sve dobro završi, lekcija je naučena – a to želimo, a priča je jednostavno simpatična i djeci uvijek draga.
Maca papučarica
Ooooo! Ako ovo ne podsjeća na djetinjstvo, onda ne znamo što podsjeća! Iako danas nije tako intenzivno popularna kao prije nekoliko desetljeća, pa klinci nerijetko ne znaju tko je Maca papučarica pred kojom su strepile generacije, kad im se jednom pročita – svi ju itekako dobro zapamte. Važno je pospremiti papuče za sobom, da ne ostaneš bos, ali ako si jako dobar i potrudiš ih se pronaći, vratit će ti se višestruko. Sama ideja mace koja u dubokoj šumi popravlja i šije djeci papučice… Neodoljivo!
Kako su sve ove priče mijenjale i mijenjaju i dalje svijet i djecu, tako će to isto pokušati i Lino, svojim voljenim kalendarom. Baš kao i svake godine, a ove je godine to čak 45. put, vrlo lako možeš na svoj zid objesiti Lino kalendar. U 2024. godini Lino i prijatelji uče djecu kako svojim dobrim djelima mogu mijenjati svijet i potaknuti druge da to isto rade stvarajući val dobrote koji se širi i raste... Za Lino kalendar trebaš skupiti lentice s Lino proizvoda u vrijednosti od 2 kg. Zatim skineš kupon sa stranice ili ga preuzmeš na prodajnom mjestu, ispuniš ga, pa zajedno s lenticama pošalješ na adresu: Lino p.p. 160, 48000 Koprivnica. I Lino kalendar stiže na tvoju adresu!
