Iako je trudnoća radosno i prekrasno vrijeme, za mnoge žene može biti i vrijeme ispunjeno strahom i tjeskobom. U nastavku prenosimo pismo mame u kojem progovara o najvećim trudničkim strahovima...
Između svih stresova, planiranja i ludih hormonalnih promjena u tijelu nije ni čudo da rođenje djeteta može donijeti mnoštvo novih briga. No, iako su neki strahovi možda potpuno opravdani, ima i onih drugih, iracionalnih.
Svaka mama će zasigurno suosjećati s ovih 12 čestih trudničkih strahova.
1. Strah od pobačaja ili mrtvorođenče
A što bi moglo biti gore od saznanja da beba zbog koje ste bili toliko uzbuđeni više nije stvarnost?
2. Da s bebom neće nešto "biti u redu".
Mnogi roditelji strahuju da će njihovo dijete biti rođeno s tjelesnim deformitetom ili urođenom manom.
3. Da će imati prijevremeni porod.
Jedna mama je izjavila: “Imala sam svoje prethodno troje prijevremeno rođene djece. Iako znam kakav je to osjećaj, bojim se da ću dijete roditi na poslu ili tako nešto i da ga neću moći spasiti.”
4. Da će pojesti ili popiti nešto što će naštetiti bebi.
Neke se mame boje jesti bilo što tijekom trudnoće.
5. Da nikada više neće moći smršaviti.
Većina mama se bojala da bi trudnoća i porod mogli trajno "oštetiti" njihovo tijelo i sliku o sebi.
6. Dobivanje strija.
Jedna mama je komentirala: "Bojim se da moje novonastale strije neće nestati ili će se pogoršati."
7. Da će morati na epiziotomiju.
Jao! Dovoljna je sama pomisao na taj bolan postupak.
8. Da će imati hitni carski rez.
To je nešto čega se čak i mame koje se već imale carski rez, poput mene, boje.
9. Da će obaviti "nuždu" tijekom poroda.
Ovaj je bio jedan od najčešćih strahova među mamama bliže porodu.
10. Da će porođajna bol bit jača nego što tijelo može podnijeti.
To su češće spominjale mame koje su prvi put trudne.
11. Da neće stići do bolnice.
Mnoge buduće mame brinule su se hoće li roditi kod kuće ili u autu.
12. I posljednja – ali ne i najmanje važna – je strah da će nakon poroda razviti postporođajnu depresiju.
Za mene su moji najveći strahovi tijekom trudnoće bili da ću imati pobačaj. Kad sam imala oko 7 godina, moja mama je izgubila bebu kada je bila oko 8. mjeseca trudnoće. Način na koji se toga sjećam i način na koji se ona prisjeća tog iskustva slama mi srce.
Smiješna stvar u vezi s ovim popisom je – nikad nisam ni razmišljala o bebi koja bi bila genetski ili fizički drugačija sve dok se to nije dogodilo. I nakon što sam rodila dijete s Downovim sindromom, iznenadila sam se koliko se ljudi boji imati dijete s posebnim potrebama.
I slično mom vlastitom iskustvu sa stvarima koje su došle na popis, većina ljudi koji su doživjeli bilo što od ovoga, osim najgoreg scenarija u vezi s gubitkom djeteta, reći će vam da njihova iskustva doista nisu bila tako loša. Na primjer, vidjela sam mnogo komentara u kojima se govorilo da kakanje na porođajni stol i epiziotomija nisu tako strašna stvar kada ste usred porođaja.
Ostavit ću vas s pitanjem: Zašto se mi trudnice toliko brinemo zbog stvari koje uglavnom ne možemo kontrolirati?
