Vršnjačko nasilje u školama, pa čak već i u vrtićima veliki je problem odgojno-obrazovnog sustava već godinama
Nasilje među vršnjacima je pojam s kojim se svakodnevno susrećemo. Vršnjačko nasilje poprima mnoge oblike, a priče djece i mladih koji su ga doživjeli su vrlo različite. Otac slomljenog srca podijelio je naizgled nevinu fotografiju ruke svog sina drugog dana srednje škole. Fotografirao je ruku svog sina, koja je bila prekrivena crnim tragovima olovke, točnije dvadeset i jednom crticom, što zapravo predstavlja broj koliko su ga puta maltretirali nasilnici.
"Na svojoj ruci je napravio zapisnik o tome koliko je u zadnja dva dana bio maltretiran, verbalno ili fizički", napisao je tata Matthew Beard iz Ujedinjenog Kraljevstva. Dodao je da je svakodnevica njegovog sina u školi tužna i zabrinjavajuća i pozvao na uvođenje strožih kazni za nasilnike. "Škole se moraju oštrije nositi s nasilnicima, njihove roditelje treba novčano kazniti", smatra. "Htio nam je pokazati koliko se to često događa u dva dana škole. Jednostavno ne znaš što se događa jer kao roditelj nisi tamo", napomenuo je.
My son has been at high school for just over a week. On his hand here he’s made a record of how many times in the last two days he has been bullied, verbally or physically. In total 21. It’s heartbreaking.Schools need to come down harder on bullies, their parents should be fined! pic.twitter.com/4YbgKJMfTR
— Matthew Beard (@mattbeard02) September 13, 2022
Kako prepoznati žrtve vršnjačkog nasilja?
Brojni roditelji priznali su da su i njihova djeca bila žrtve vršnjačkog nasilja, koje kod žrtava može uzrokovati probleme sa spavanjem, gubitak apetita, probleme s koncentracijom, nisko samopouzdanje, probleme s učenjem, misli o samoozljeđivanju, suicidalne misli, usamljenost, strah, zbunjenost, osjećaj nesigurnosti i tugu. Budući da je škola za njih nesigurno mjesto, žrtve vršnjačkog nasilja često se boje se odlaska u školu i iz škole, odbijaju ići u školu, žale se da su bolesni da bi mogli ostati kod kuće ili markiraju iz škole, a da bi izbjegli nasilnike mogu promijeniti uobičajeni put prema školi ili moliti roditelje da ih odvezu. Žrtvama vršnjačkog nasilja Kids Help Line savjetuje da se odmaknu od nasilnika, da ne uzvraćaju, da pronađu odraslu osobu kojoj vjeruju i obrate joj se za pomoć te prijave nasilnika za napad.
Istraživanje Agencije za odgoj i obrazovanje provedeno od 2015. do 2018. godine u 43 osnovne škole u Hrvatskoj pokazalo je da probleme u ponašanju, uključujući nasilničko, ima 13 posto učenika. Sve je veći problem virtualno nasilje, odnosno cyberbullying, s kojim se sustav vrlo teško bori. Virtualno nasilje znači širenje laži o nekome, uvrede, bilo riječju ili slikom, ali i narušavanje privatnosti, uhođenje i vrijeđanje.
Hrabri telefon piše na svojim stranicama kako djeci i mladima koji doživljavaju neki oblik vršnjačkog nasilja može biti vrlo teško ohrabriti se i potražiti pomoć. Istraživanje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba (2003) pokazuje da je jedno od sedmero zlostavljane djece u spomenutom istraživanju prolazilo kroz iskustvo zlostavljanja samo, ne uspijevajući pronaći hrabrost potrebnu da potraže pomoć.
Svatko od nas može biti osoba kojoj će se dijete ili mlada osoba suočena s vršnjačkim nasiljem obratiti za pomoć . U tom trenutku važno je biti svjestan hrabrosti koja je bila potrebna da osoba pred nama s nekim podijeli svoju priču. Ako se pitate doživljava li Vaše dijete vršnjačko nasilje i brine Vas kako s njim razgovarati o tome i kako ga zaštitit, odgovore možete dobiti ako nazovete liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800 ili im pišite putem maila savjet@hrabritelefon.hr.
Što još kao roditelji možemo učiniti?
Tatjana Gjurković, magistra psihologije iz Centra Proventus, kaže kako dijete može i mora naučiti empatiju jer je ona važan dio njihova emotivna razvoja kao i društvenog razvoja koji je bitan za izgradnju kvalitetnih međuljudskih odnosa i prijateljstava. "Empatično dijete se može povezati s drugom osobom ili životinjom na dubljoj razini. Kada dijete vidi da je pomoglo nekome i samo se osjeća bolje. Kada dijete učimo da bude empatično, zapravo ga učimo da sagleda tuđu situaciju iz njegove perspektive.
Proširivanjem djetetove svjesnosti o tome kako se drugi mogu osjećati, pomažemo mu da bolje razumije svijet", pojašnjava psihologinja Gjurković. Mnoga istraživanja pokazala su da su empatična djeca uspješnija u školi, društvenija te se bolje prilagođavaju. "Djeca koja su empatična, ali tako da nisu preplavljena tuđim osjećajima, uspješnija su. Jedan od razloga jest to što su privlačnija drugoj djeci, što znači da će se radije družiti s njima. A vršnjački odnosi važni su za samopoštovanje i samopouzdanje", kaže Gjurković.
Kako učiti dijete empatiji?
Ističe kako je empatija vještina koju se uči te je dala pet savjeta kako to učiniti. Prvi je da roditelji budu djeci uzor. Trebaju pokazati interes za sve ono što zanima njihovu djecu te reagirati brižno i pozitivno na njihove emocije. Drugi korak je da roditelji pažljivo slušaju djecu kako bi ona naučila slušati druge i imati strpljenja. Treći savjet je da potiču djecu da izražavaju emocije te im često govore da ih vole, kao i da ih potiču da pomažu drugima. I na kraju, dobar način za poticanje empatije je postavljanje pitanja djetetu: “Kako bi se ti osjećao?”. I sudjelovanje u kućanskim poslovima pozitivno djeluje na djetetov razvoj te mu daje osjećaj važnosti unutar obitelji, ali i osjećaj empatije. Obavljanjem dužnosti potiče se razvoj emocionalnih i socijalnih vještina te se razvijaju samostalnost i samopouzdanje.
