Malo je dana u godini koji su poput Božića. Ne, pogrešno – nema dana u godini koji je poput Božića. Logično je da se tad potrudimo dati najljepše uspomene djetetu. No, pretjerujemo li s poklonima?
Božićno jutro, lampice na boru, kolačići na stolu – i kava, naravno, jer buđenje je ranom zorom. Osmijesi na dječjem licu, uzbuđenje kakvog nema, veselje zbog ispunjenih želja. To su uspomene koje svaki roditelj čuva u srcu (i mobitelu, naravno) još dugo, dugo. No, pretjerujemo li nekad u toj želji da vidimo to veselje na dječjem licu? Dobije li dijete previše poklona?
Ono što sigurno možemo reći je da u ovom slučaju od viška boli glava, prazni se novčanik, a veselje može biti tu i s puno manje „doživljaja“. Poklanjanje previše poklona djetetu stvarno može biti problem u božićnom razdoblju. Da, znamo, dali bismo im sve, i zadnju kunu za njihovu sreću i nećemo požaliti, ali to jednostavno nije dobro.
Ako misliš da smo u krivu, razmisli ovako: je li ti draže kad imaš jednu ili dvije veste ili kad ih imaš 15? Možeš li jednako cijeniti dvije veste i 15 vesti? I, osim tog, ako ih imaš 15, hoćeš li biti zadovoljan/na bilo kojom idućom ili će iduća morati biti spektakularna da bi ti se svidjela? Iskreno odgovori.
Previše poklona se manje cijeni
Isto je s poklonima. Ako ih dijete dobije previše, neće ih jednako cijeniti kao u slučaju da ih dobije manje ili čak samo jedan. Veselje će biti vjerojatno veliko, ali vrlo kratkotrajno. Osim toga, napravit ćeš sam(a) sebi medvjeđu uslugu i podići ljestvicu očekivanja još više. Idući Božić neće moći proći s manje poklona, nego samo više. Pa koji je onda prihvatljiv broj poklona?
Naravno da će broj poklona pod borom ovisiti od obitelji do obitelji, ovisno o onom što si mogu priuštiti, ali neke su granice svima jednake i vrijede za sve. Važno je znati što i koliko si može tvoja obitelj priuštiti i ne prelaziti te granice. Važno je biti realan, jer u protivnom će netko ili nešto već ispaštati zbog troškova Božića, a to je tako daleko od smisla ovog blagdana!
Ključ je u umjerenosti i činjenici da je kvaliteta uvijek važnija od kvantitete. Tvoje dijete ne treba 20 poklona da bi bilo sretno. Dovoljna su dva ili tri, pa čak i jedan, ako je pažljivo smišljen, ako je željen i ako zadovoljava želju upućenu Djedu Božićnjaku, te ako je poklonjen s ljubavlju.
Odredi pravila i granice
Pravila i granice su važne u svemu, pa i u poklanjanju. Odrasli su tu da smisleno odrede što i koliko dijete može dobiti i to može vrijediti za svaki Božić. Na primjer: jedan poklon od Djeda Božićnjaka, jedan od roditelja, jedan od bake/djeda/tete koji nisu u blizini i djeca ih neće vidjeti tijekom blagdana. Ili, ako ste vjernici, jedan može biti od Isusa, odnosno u skladu s obiteljskim vjerovanjem.
Važno je odrediti i financijske granice. Ako si ne možete priuštiti dati 500 kn za poklone djetetu, onda to jednostavno nemojte učiniti. Smanjite doživljaj i pokušajte želju ispuniti s manje novca, onoliko koliko si obitelj može priuštiti. Naravno, starije dijete može dobiti malo skuplji poklon, ali to ne mora biti vidljivo na poklonima.
Razmislite o doživljaju
Ono što roditelji sve češće prakticiraju, a mi se nadamo da će biti još i češće, je pokloniti iskustvo, odnosno doživljaj. To može biti kratko putovanje, posjet mjestu koje dijete veseli, možda odlazak u vodeni park ili na vikend. Možda neki koncert koji dijete želi, neka velika predstava ili slično. Roditelj će najbolje znati što dijete silno želi i što bi ga veselilo.
Na primjer, ako znaš da dijete želi vikend na sanjkama, možda jedan poklon može biti neki prihvatljiv s popisa, a drugi karta za putovanje koju ćeš izraditi, na kojoj piše kamo se i kad ide.
Pomognite s pismom Djedici
Kad tvoje dijete piše pismo Djedu Božićnjaku, budi mu od pomoći. To što ćeš pomoći djetetu, znači zapravo da ćeš ga usmjeriti i „smanjiti“ doživljaje koji su pretjerani. Ako dijete napiše da želi najveći mogući Lego set, a vi znate da si to ne možete priuštiti, onda je važno to pokušati ublažiti. Reci, na primjer, da Djedica mora i drugoj djeci donijeti legiće, pa da bi možda bilo bolje tražiti neki manji set, kako bi i druga djeca dobila priliku uživati u legićima. Naravno, objašnjenje će ovisiti o dobi djeteta.
Neka sanjaju „veliko“
To što ćeš im poklone i želje postaviti u okvire i granice, to ne znači da ne smiju maštati o raznim poklonima. Neka na vrijeme počne zapisivati popis želja, pa kad nešto vidi ili se nečeg sjeti, neka zapiše. No, upozori na vrijeme da na popisu može biti, na primjer, 3 poklona. Kad dođe vrijeme da se pismo mora poslati, dijete mora odlučiti koji su mu pokloni najvažniji, a koje će maknuti.
Ne brini se, ovo nije okrutno, nego vrlo mudro i poučno. Ono što je važno je ne osjećati krivnju zbog činjenice da ne možeš djetetu ispuniti sve želje. Nikom nikad nisu ispunjene sve želje i upravo to je ono što nas tjera naprijed. Neke želje se ispune, neke ostanu želje, i to zauvijek. To je isključivo poučno.
Osim toga, ako ove godine pokloniš djetetu 4 poklona, i to ona skuplja, veća, iduće će godine dijete očekivati 5 poklona i 4 ga više možda neće zadovoljiti. Zato je važno da dijete zna od koga dolazi koji poklon, odnosno koji je smisao kojeg poklona. Može dobiti i samo jedan poklon, od Djedice, i to je to. Iduće će godine očekivati isto.
Važno je ne zaboraviti da smo mi roditelji ti koji usmjeravaju dijete, mi smo oni koje djeca gledaju i upijaju i kopiraju kako će se osjećati. Ako se u našim mislila vrti ideja da je dijete dobilo premalo poklona i osjećamo grižnju savjesti zbog tog, dijete će to „nanjušiti“ i neće biti zadovoljno.
Božić je veselje, Božić je uzbuđenje, Božić su zagrljaji. Bez obzira na to koliko kuna potrošili na kutije koje stoje pod borom.
