Od strogih pravila 50-ih do potpune slobode 80-ih, svaka je generacija imala svoju definiciju dobrog odgoja. Saznaj u kakvom su okruženju odrastali naši roditelji i kako su se mijenjali stavovi o rodu, samostalnosti i obitelji!
Iako na prvu zvuči jednostavno, jer roditelji prije svega brinu o tome da im djeca budu sigurna i zdrava, roditeljska uloga zapravo je sve samo ne jednostavna. Dok je nježan pristup u odgoju (tzv. gentle parenting) proteklih godina bio apsolutni hit, danas se sve više roditelja vraća tradicionalnijim i autoritativnijim stilovima.
Ipak, definicija "dobrog roditelja" itekako se mijenjala kroz desetljeća. Evo kako su pojam dobrog odgoja doživljavali ljudi rođeni od 1950-ih do 1980-ih godina.
50-e: Tradicija, stabilnost i poslušnost
Život pedesetih godina prošlog stoljeća bio je vrlo tradicionalan. Mladi su se rano vjenčavali i osnivali obitelji, što je nakon Drugog svjetskog rata dovelo do velikog baby boom vala. Obitelji su masovno selile iz gradova u predgrađa, gdje se živjelo u idiličnom okruženju iza bijelih drvenih ograda.
U to su vrijeme i muškarci i žene bili čvrsto unutar tradicionalnih rodnih uloga. Očevi su bili jedini hranitelji obitelji koji su cijeli dan provodili na poslu, dok su majke ostajale kod kuće i u potpunosti preuzimale brigu oko djece. Odgajala su se poslušna i korisna djeca koja su točno znala koja im je uloga u obitelji. Dobar roditelj tada je bio onaj koji je osigurao dobar život i uskladio se s društvenim očekivanjima.
60-e: Rušenje kalupa i veća pažnja prema djetetu
Obiteljski život u šezdesetima u početku se nije previše razlikovao od prethodnog desetljeća. Nuklearna obitelj s tradicionalnim ulogama i dalje je vladala, a povjesničari ističu kako su obitelji iz tog vremena neprestano uspoređivane s onima iz popularnih TV serija.
Međutim, šezdesete su donijele i duboka politička previranja te uspon kontrakulture. Ljudi su počeli preispitivati status quo i pitati se je li dosadašnji način života doista najbolji izbor za budućnost, što je snažno utjecalo na obiteljsku dinamiku. Djeca rođena u šezdesetima bila su prva koja su shvatila da roditelji ne moraju biti zatvoreni u stroge, unaprijed zadane uloge. Roditelji su se počeli više posvećivati djeci na individualnoj razini – bili su opušteniji i pružali su im podršku za uspjeh u životu.
70-e: Borba za ravnopravnost i sloboda za djecu
Sedamdesete su donijele pravu buru promjena. Žene su se izborile za veću ravnopravnost i sve češće počele raditi izvan kuće, čime je srušena slika klasične kućanice koja provodi cijeli dan s djecom. Uz promjene zakona, u porastu je bio i broj razvoda.
Djeca iz sedamdesetih imala su roditelje koji su bili prisutni u njihovom životu, ali su im istodobno dopuštali veliku samostalnost i donošenje vlastitih odluka. Taj "zlatni srednji put" omogućio im je da slobodno istražuju svijet, a da u pozadini ipak imaju odrasle na koje se mogu osloniti.
80-e: Više slobode, ali i osjećaj da su roditelji bili pomalo distancirani
Osamdesetih godina roditelji su bili znatno opušteniji i manje su nadgledali svaki korak svoje djece. Smatralo se da klinci sami trebaju rješavati probleme, što im je s jedne strane pomoglo da izgrade nevjerojatnu otpornost i samostalnost.
S druge strane, dio djece osjećao je da su im roditelji bili previše distancirani i da su na njih prebacivali previše odgovornosti. Srećom, u to su vrijeme ranoj generaciji klinaca društvo pravili rani oblici tehnologije i procvat zabavne industrije predvođene MTV-jem. Iako su odrasli shvatili koliko je važno dati djeci slobodu, mnoge stvari koje su njihovi roditelji radili danas ipak ne bi ponovili, piše Yourtango.
