Marin Dražić ima teško oštećen vid, nepokretan je i dijete je s posebnim potrebama. Njegova vjerna pratiteljica labradorica Romi poboljšala mu je senzoriku i smanjila osjetljivost na dodire, a aplikacija za iOS i Android uređaje olakšala svakodnevnu komunikaciju s obitelji
Dvanaestogodišnji Marin Dražić rođen je kao potpuno zdravo dijete, no kada je imao osam mjeseci nastradao je u prometnoj nesreći te pretrpio teške ozljede glave. Od tada je Marin nepokretan, ima teško oštećen vid te dodatne poteškoće u psiho-motornom razvoju.
Marinovi roditelji, Ines i Mladen Dražić, svakodnevno ga vode u Mali dom, dnevni centar za rehabilitaciju djece, gdje s ovim 12-godišnjakom radi tim stručnjaka, i tamo Marin provodi pet sati dnevno. To je ujedno i jedino vrijeme kada je odvojen od svoje vjerne pratiteljice, labradorice Romi.
"Romi je u našu obitelj stigla prije tri godine, a čekali smo je isto toliko. Ona je terapijski pas posebno školovan u Centru za rehabilitaciju Silver i Marinu uvelike olakšava svakodnevni život. Smještena je u Marinovoj sobi i kada Marin nije u Malom domu, cijelo su vrijeme skupa. Marin se budi s Romi i s njom završava dan", kaže mama Ines Dražić.
Osim što mu olakšava i pomaže u svakodnevnom životu, labradorica Romi je kod Marina poboljšala senzoriku i smanjila mu osjetljivost.
Pas predosjeća epileptični napad
"Djeca s ovakvim poteškoćama jako su osjetljiva. Primjerice, nekada se Marinu nisu uopće smjeli dirati tabani, bio je izuzetno osjetljiv na dodire, no sada se to promijenilo. Romi ga cijelo vrijeme dodiruje, liže pa mu je tako poboljšala senzoriku. Naš sin ima i epilepsiju i Romi može predosjetiti epi napad pa u tom trenutku odmah dolazi do njega i umiruje ga. Još nije izdresirana da nama javi kada se napad treba dogoditi, no to i nije toliko bitno budući da je Marin na lijekovima pa ti napadi nisu opasni. Bitno je da njega umiri", objašnjava Marinov tata Mladen.
Osim razigrane Romi, 12-godišnjem Marinu u svakodnevnom životu pomažu i aplikacije za iOS i Android uređaje na hrvatskom jeziku za osobe s komunikacijskim teškoćama. Radi se zapravo o informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji za osobe sa složenim komunikacijskim potrebama, a cijeli taj projekt inicirala je Udruga OKO koja okuplja roditelje djece s velikim oštećenjem vida kao i dodatnim poteškoćama u psiho-motoričkom razvoju.
Personaliziran komunikator
"U projektu izrade aplikacija na hrvatskom jeziku sudjeluju četiri fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a prvi je naše potrebe prepoznao FER. Ovakav poseban uređaj, odnosno aplikacija Marinu jako pomaže", kaže tata Mladen, koji je ujedno i potpredsjednik Udruge OKO.
Uz pomoć komunikatora Marinu tako roditelji i devetogodišnji brat Roko najavljuju što će raditi jer je uz svaku sliku snimljen glas koji objašnjava što se na slici nalazi, a nepokretni 12-godišnjak zahvaljujući tzv. ICT-AAC tehnologiji može sam slušati priču.
"Primjerice kada se ide kupati, mi mu to najavimo uz pomoć ove aplikacije. Ako mu stavimo sliku kuhinje, Marin će je pritisnuti ako je gladan. Može sam pričati priču tako što na ekranu pritišće sliku po sliku, one se izmjenjuju, a priča ide", priča Mladen.
U edukaciji i rehabilitaciji slabovidne djece s posebnim potrebama inače se koriste piktogrami koji preko simbola pružaju neku informaciju, no ovakav komunikator je u najvećoj mogućoj mjeri personaliziran.
"Dijete čuje poznati glas u poznatom okruženju, a kod smetnji vida vrlo je bitno da su jaki kontrasti na slici", objasnio nam je Marinov tata zaključivši kako će ICT-AAC tehnologija u bitnome olakšati i komunikaciju i učenje osoba s posebnim potrebama.
