Svinjceza je nestašna, voli se igrati, ne brine hoće li se zaprljati... Baš kao što su djeca nekoć bila i baš ono što nedostaje današnjoj djeci. Taj je lik u svojim slikovnicama oživjela Iva Kožul Salihagić.
Ona je, kaže za sebe, prije svega mama, supruga, kćerka, prijateljica i – vječna djevojčica. Pored toga je specijalistica urologije angažirana na nekoliko mjesta. Tek nakon svega toga, dolaze njezini hobiji – izrada predmeta od keramike, izrada unikatnih lampi i pisanje slikovnica, a sasvim slučajno našla se i u amaterskoj glumi. Ona je Iva Kožul Salihagić i najpoznatija je javnosti po svojim slikovnicama o Svinjcezi i Svinjcu.
Dječja želja za igrom i istraživanjem koja ju nije napustila gura ju dalje na svim područjima i to je ono što je ispunjava, kaže, a kako bi sve mogla provesti u djelo i pored svih obveza biti i brižna mama dviju djevojčica, Eve i Eli, mora biti vrlo dobra organizatorica i imati podršku supruga Dine i svoje mame kad zagusti. No sve ovo uspijeva zato što u sve što može uključuje i svoje djevojčice.
"Pisanje sam zavoljela još u osnovnoj školi. Ali tada sam pisala samo za sebe, u tišini, eventualno zadaćnice. I da, moji radovi su vijek bili neobični, često čitani ispred cijelog razreda (iako to tada nisam voljela), te je ostalo na tome sve do 2020.g. kada sam napisala tekst za svoju prvu slikovnicu", govori Iva, te dodaje da se ideja za Svinjcezu rodila još 2013.g., a nakon sedam godina "kuhanja", u samo dvije večeri napisala je nekoliko nastavaka.
Slikovnica Svinjceza je, kaže, pomalo autobiografska, pa tako pronalazi i inspiraciju za nastavke.
"Glavna junakinja Svinjceza dobila je ime po mom nadimku koji je nastao sasvim slučajno 2013.g. kada smo moj muž i ja, tada još cura i dečko, na jednom od naših prvih izlazaka, otišli na hamburger. Ja sam se po običaju uprljala umakom od hamburgera, a muž je mislio da mora spasiti situaciju da meni ne bude neugodno, zagrlio me i rekao: 'Gdje si, moja princezo?' Ja sam se nasmijala i odgovorila: 'Gdje ti ovdje vidiš princezu? Prije da sam neka svinjica princeza!'", prisjeća se Iva kojoj je već tada na pamet pala riječ "svinjceza", što je postao i njen nadimak. Danas je Svinjceza serijal slikovnica, naziv njene izdavačke kući i ime iza kojeg stoji kao umjetnica.
Upravo ta Svinjceza, kao i njezin Svinjc, predstavljaju djecu, odnosno igru kakvu pamte današnji roditelji, a danas je baš i nema – iako mnogi pate za njom.
"To je igra u kojoj nas nije bilo briga hoćemo li se uprljati, hoćemo li doći doma poderane odjeće (penjući se po svim stablima na koje smo naišli putem), izgrebanih tenisica (trljajući nogama po podu ili od kotač bicikla pokušavajući kočiti nogama jer kočnice nisu bile uvijek ispravne), s masnicama na nogama, uprljanim stopalima jer smo često trčali bosi, igra u kojoj nas nije bilo briga jesmo li gladni ili žedni jer je najbitnije bilo da smo s prijateljima i da se igramo vani na otvorenom, u prirodi, igra u kojoj smo brali trešnje iz tuđeg dvorišta (jer trešnje koje se jedu s grane su najslađe, a danas su sve trešnje neobrane), igra koju smo sami izmišljali a ne nešto što nam je nametnuto, igra koja je imala pravila iz naše mašte."
Kad je odlučila da bi priče koje je napisala u originalu za svoje djevojčice trebale ugledati svjetlo dana, shvatila je da je to vrlo težak put i tada je odlučila napraviti to po svom.
"Našla sam ilustratoricu Lidiju Kraljević (koja je danas moja najbolja prijateljica), urednicu Irenu Stanić Rašin i lektoricu Kristinu Ferenčinu, zatim Sveučilišnu tiskaru koja je tisak odradila prema našim željama, i Marija Cvirna koji je fantastično postavio šljokice na naslovnicama", govori Iva, koja kaže da ih danas u Svinjcezinom timu ima puno, puno više – prijatelja, poznanika, rodbine.
Dok je mama radila na Svinjcezi, kćeri Eva i Eli izrađivale su svoje verzije koje su danas divna uspomena.
"Radile su same svoje ilustracije i uvezivale selotejpom. I dandanas te ručno rađene slikovnice čuvamo za uspomenu, a njihove ilustracije smo uklopili u slikovnice na početak ili kraj, tako da će njihovi crteži rasti sa mojim slikovnicama", opisuje Iva i tako dočarava koliko je Svinjceza posebna. Njezine djevojčice tako sugeriraju boje, izgled slikovnice, a ponekad i događaj za nove nastavke.
Svinjceza na kazališnim daskama
No Svinjceza nije stala samo na slikovnici, nego je dospjela i na kazališne daske, a glavnu ulogu u svemu ima – Iva, koja se prvi put u životu okušala u glumi.
"Prije nego što sam izišla na pozornicu mislila sam si 'Što je meni ovo trebalo, ja sam liječnica, kud se guram na pozornicu?'. Ali stvari su se jednostavno tako posložile i sve je išlo u tom smjeru, u smjeru predstave za djecu ali i za odrasle", priča Iva kako je to izgledalo prvi put, ali kad je zakoračila na pozornicu, trema je nestala.
"Izašla sam na pozornicu i dobro se zabavila. Uživala sam ja, uživali su svi ostali glumci (Đorđe Kukuljica kao Svinjc, Lidija Kraljević kao vila i kraljica, Petar Raštegorac kao kralj, Sanja Čujić kao sviračica gonga, i moj muž Dino Salihagić kao Mile), i ono najbitnije – uživala je i publika, to se jednostavno vidjelo, to se ne može sakriti. U trenutku kada shvatite da je igra najbitnija u životu, i da kroz igru možete raditi doslovno sve, ništa vam neće biti teško!"
Ljubav prema čitanju bila je jedan od pokretača za pisanje slikovnice. Čitanje je, kaže Iva, djeci jedna je od najpristupačnijih odgojnih metoda i aktivnosti kojom se najsigurnije ulaže u njihovu budućnost.
"Osim što čitanjem stvarate temelje za djetetovo opismenjavanje, razvijate svoj odnos, zbližavate se i provodite vrijeme na ugodan i zabavan način", ističe Iva, te dodaje: "Nažalost, danas zbog obaveza i brzog načina života, a ponekad zbog umora, roditelji jednostavno ne nalaze vremena i preskaču ovaj dio važnog rituala prije spavanja."
A kakva je ona kao mama i kako bi se opisala?
"Ne znam ni sama kako bih sebe okarakterizirala, možda sam miks svega po malo. Tradicionalna sam u smislu da moraju pojesti ono što je na stolu (dajem im na izbor što će pojesti: ili ono što je skuhano ili ništa, slatkiše im ne branim ali i nisu ovisne o njima), da nemaju mobitele (odnosno Eva je mobitel dobila tek sada u 4. razredu jer je jedina bila koja ga nije imala, iako da se mene pita – niti jedno dijete ne bi imalo mobitel barem do srednje škole), molimo se zajedno za stolom prije jela, s kuhanjem i baratanjem nožem krenule su već s otprilike 3 godine (da muž dozvoli već bi znale kako napraviti luk i strijelu, koplje i tome slično, kako same uloviti obrok…), ne mora svaka stvar biti na svome mjestu, ocjene u školi nisu prioritet nego vladanje (za loše vladanje ili maltretiranje drugih stavljam u kaznu), učiteljica je uvijek u pravu, kod nas se ne posprema redovito jer iz kreativnog nereda uvijek niče neka umjetnost…", opisuje Iva svoju tradicionalnu stranu, ali i onu drugu:
"Moderna sam u smislu pričanja s djecom: pričamo o svemu, o stvarima koje su se dogodile, ali i unaprijed o nečemu što bi se moglo dogoditi, idu na izvanškolske aktivnosti isključivo samo zato jer to one žele (iako sam i ja kao dijete pohađala puno toga), ali unatoč tome ostane nam dosta vremena za zajedničku igru i igru s drugom djecom, susjedima, prijateljima, rođacima."
Kao što se može vidjeti iz njezinih slikovnica, igra je u svemu najvažnija, pa je njezin moto – igra u svemu, pa i roditeljstvu.
"Kroz igru radim sve, budim se, pospremam, kuham, idem na posao, dolazim po djecu u školu, igram se s njima u slobodno vrijeme, a djeca gledaju i kopiraju svoje roditelje. Nadam se da će Evi i Eli ostati u glavi ova moja najbitnija životna lekcija: kroz svoj primjer ih učim da je igra važna u svakom periodu života, i da nikada nismo prestari da bi se igrali. U trenutku kada se prestanemo igrati – starimo, stvari nam postanu dosadne i naše šanse za napredak se smanjuju. Kada moje curice odrastu, vidjet ćemo jesam li bila u pravu."
Savršeno je biti nesavršen!
Igra je ono što danas djeci često nedostaje, a važna je, kao i roditeljska ljubav, pažnja, obiteljsko okruženje, smatra Iva. Činjenica je da nas okolnosti najčešće natjeraju na to, ali neke odluke koje donesemo kasnije požalimo.
"Vrijeme prolazi, djeca odrastaju, i to je ono što nikada više nećemo moći vratiti – vrijeme provedeno s roditeljima u igri, maženju, pričanju djeci je najvažnije. I nikakva vrsta odgoja, bilo tradicionalna, bilo moderna, to nikada neće moći nadomjestiti! Djeca će se jednoga dana sjećati vremena provedenog s roditeljima, a ne satova engleskog, violine ili nogometa", kaže Iva, pa napominje da misli da je taj dio današnjim roditeljima – kao i Svinjcezi – bio ljepši.
Iako se trudi u sve uključiti djecu i provoditi puno vremena s njima, nekad i ona osjeća onu poznatu majčinsku krivnju. Pored svih aktivnosti kojima se bavi, poklanja li dovoljno vremena djevojčicama?
"To je pitanje koje me vječito proganja: jesam li mogla drukčije, mogu li nešto promijeniti, što da sam ovako ili onako napravila, provodim li premalo vremena sa svojom djecom, jesam li ja dobra majka i kako mene moja djeca vide? Kao i svaka mama, naravno da preispitujem sebe i svoje postupke, često imam sumnje, ali opet s druge strane znam da se maksimalno trudim i dajem sve od sebe da svojoj djeci pružim sretno djetinjstvo, da im usadim radne navike i određene moralne vrijednosti, da vrijeme koje provodim s njima bude kvalitetno, da svoje hobije ipak prilagodim njima (zato su one i uključene u sve to, i na sreću sve je to nešto što one vole), svoje edukacije iz urologije i putovanja također su prilagođeni njima (često i one putuju sa mnom). Dajući svoj maksimum prema svojim djevojčicama ipak utišam u sebi ona negativna pitanja, dok trenuci provedeni u igri odagnaju svaku sumnju u mene kao dobre majke."
Pitali smo je i bi li mamama bilo lakše da su pomalo – Svinjceza.
"Bi li majkama bilo lakše da su Svinjceze – svakako, savršeno je biti nesavršen i još to priznati! Predivno je igrati se kao malo dijete, a još predivnije ostati zauvijek ono malo nevino dijete koje se samo voli igrati i uprljati!"
U Svinjcezinoj kuhinji već se kuha nešto novo - serija slikovnica o jednom superjunaku koji se bavi rješavanjem problema današnjice, a Iva kaže:
"U tom superjunaku će se svi moći pronaći, djeca i odrasli, osobe raznih profila, zanimanja i interesa, i bit će hit – preporučujem da ju svakako pročitate kada ju objavimo."
Jedva čekamo!
