Zaputili smo se na drugi kraj svijeta. 16 sati leta, 7 sati vremenske razlike, 30 stupnjeva Celzijusa temperaturne razlike i milijun svjetlosnih godina kulturoloških razlika
"Oćemo svi u Singapur?", pitao je S., Markov očuh, a moj, kako bi se to moderno reklo, "partner", kad su ga iz kompanije obavijestili da ide na 7-dnevni seminar. Trebalo mi je punih 13 i pol sekundi da zbrojim koliko se može izvući iz čarape s oznakom "za slučaj nužde“, jer putovanje u trope u hladnoj veljači zaista jest slučaj nužde. Skontam koje sve stranke moram nazvati da plate zaostala dugovanja i da umolim mamu-kolegicu-spasiteljicu-prijateljicu i ostale kolege da me zamijene na raspravama sljedeći tjedan. Mislim da se S. skoro i nadao da ću, kao što bi to vjerojatno on učinio, početi s "ma što ja znan, 'ko će se sad organizirat, skupo je, iman puno posla u uredu, di ćemo s malim toliko dana..." itd. Al jok, ne ja! Rekao bi moj dragi putopisac Davor Rostuhar, samo nek se kreće...
I zaputi se tako naše šareno društvo na drugi kraj svijeta. 16 sati leta, 7 sati vremenske razlike, 30 stupnjeva temperaturne razlike, milijun svjetlosnih godina kulturološke razlike.
Iako nisam ni sumnjala da će biti drukčije, Marko je uživao u svakoj sekundi svega. Nije ni čudo, za hiper-živahnog 6-godišnjaka u gradu koji izgleda uglavnom kao veeeeliko igralište. Za velike i male. Ok, ima tu poslovnih i shopping zona, kao i zona crvenih svjetala, koje nisu za opisivanje na portalu podnaslova "Obitelj na prvom mjestu“. Ali mi smo se držali uglavnom onih zabavnih. Lavlji grad koji je već stoljećima sinonim uspješne trgovine na strateški važnom geografskom položaju najjužnije točke kontinentalne Azije, postao je sasvim samostalan tek od 1965. godine odvajanjem od Malezije. Ima tek nešto više od 5 milijuna stanovnika i zaista oduševljava na svakom koraku. To posebno vrijedi za male posjetitelje. Srećom, meni je ovo bio već drugi posjet gradu, pa sam unaprijed znala otprilike kako provesti tjedan dana u društvu mog malog princa.
Odmah po dolasku u Singapur smo u zračnoj luci kupili pakete ulaznica za najpoznatije gradske atrakcije jer se na taj način
Hrana za Marka je bila mali problem jer je i u vlastitoj kući zahtjevan i zeznut za probat nešto novo. Uvalit mu kinesku, tajlandsku hranu ili nešto slično ravno je pokušaju hodanja po oblacima. Trudili smo se imati uvijek pri ruci voće, oraščiće, zdrave grickalice, jogurt. "Kuhani“ obrok uglavnom je bio toast ili komad, nazovimo piletine, s oznakom velikog žutog slova M. Da, da, užasna sam mama, ali tješila san se da je to ipak samo tjedan dana. Ipak, naša druga osjetila su bila toliko zadovoljena da ćemo zanemariti neuspjeh uvođenja malog princa u svijet međunarodne kuhinje.
Počasno mjesto mediteranskoj maslini
Osim prehrambenih poteškoća, prva tri dana je bilo malo nezgodno i zbog vremenske razlike koja u Singapuru iznosi +7 sati. Nama odraslima je lakše prisiliti unutrašnji sat na prilagodbu, ali Marko je prvih dana ostajao budan kasno u noć i pjevao nam je uspavanke iz repertoara "Tata, kupi mi auto“, "Nije lako bubamarcu“, "Padaj, padaj, snježiću“ (na 35 stupnjeva!). Sve bi to možda i bilo zabavno da S. nije morao ustati ujutro prije sunca zbog cjelodnevnog seminara. Vjerojatno je već kod druge pjesmice požalio svoje pitanje s početka teksta. Iako smo za vikend barem uspjeli svi troje ludovati po gradu. Onih dana dok se S. u training centru morao koncentrirati na nemam-pojma-koje funkcije brodskog stroja, nas dvoje smo obišli Zoološki vrt, botaničke vrtove, Sentosa otočić u blizini poznat kao najveće "igralište“ u Aziji za male i velike, trkali se u bobu, vozili se singapurskom rijekom, prskali se na fontanama. Njih, zbog osvježenja od jako visokih temperatura, možete naći na puno mjesta u gradu. Uživali smo u puno veselih zajedničkih trenutaka.
U najvećem azijskom tropskom Zoološkom vrtu smo proveli cijeli dan, a sadržaja je toliko da bi se sigurno vratili još jednom da je bilo vremena. Od vlakića koji vas prevozi od jednog dijela na drugi do cjelodnevnog programa obrazovnih radionica sa životinjama, hranjenja životinja u kojima i sami možete sudjelovati, tropske vegetacije i dječjeg dijela s prskalicama, trim-stazom i igralištima za svaku dob, ne znam što bih izdvojila kao najdojmljivije. Uz svaku životinju se nalazi cijeli niz korisnih i šareno predstavljenih informacija, kviz, puzzle, obavijesti o istrebljenosti te vrste, upozorenje na nužnost očuvanja ili mogućnost usporedbe veličine vlastitog stopala s onim životinjskim. Ne znam tko je od nas dvoje više uživao. Jedan dan smo obilazili svjetski poznate Vrtove uz zaljev (Gardens by the bay) čiji se glavni dio sastoji od dvije ogromne staklene kupole. U jednoj se nalazi tropski slap ispod kojeg možete šetati, slušati zvukove tropskih ptica i pronaći sve zanimljive informacije o prašumskom eko-sustavu i životinjskom svijetu. Druga kupola je posvećena flori iz cijelog svijeta, a na počasnom mjestu se nalazi, ni više ni manje nego stablo naše mediteranske masline. Nekad čovjek mora doći na kraj svijeta da shvati koliko je cijenjeno ono što ima u vlastitom dvorištu.
Žvakače gume su zabranjene
Za malene je posebno zanimljiv dio s interaktivnim ekranima na kojima sami mogu učiti o značenju ekologije, stvarati eko-gradove, saditi stabla i oblikovati okolinu dotičući ekran. Uz svaku igru stoje i posebna objašnjenja koja na zanimljiv i šaljiv način djeci predočavaju kakav utjecaj ima koja njihova odluka u igri na budućnost naše planete. Tu smo se naravno zadržali najduže. I još je Marko znakovnim jezikom drugoj djeci koja bi tek stigla objašnjavao što i kako treba radit na ekranu, uzvikujući "Yao!“ kada bi ovi shvatili. To je jedna od tri riječi na kineskom koju je naučio od taksista, a znači "da!“. Ali sve je to Marko pustio nastranu kad je u prostoru iza kupola pronašao igralište s golemim prskalicama, toboganima i ostalim cirkusarijama. Ma kakve masline i kakve kupole... Čak i taj dio, iako uređen za djecu, na obližnjim plakatima objašnjava kruženje vode u parku i na koji način se park koristi sunčevom energijom. Obavještava nas da je bilo kakvo odlaganje smeća, izvan za to predviđenih posuda, strogo zabranjeno i kažnjivo. Isto važi za pušenje, žvakaće gume (koje je zabranjeno uvesti, prodavati i konzumirati u Singapuru) pod prijetnjom visoke novčane kazne ili ne daj Bože, drogu, za posjedovanje koje je propisana ni manje ni više nego smrtna kazna.
Posjet Singapuru, posebno ako su u pitanju troje djece od 6, 33 i 39 godina, ne bi bio potpun bez barem 2 dana na otočiću Sentosa gdje doslovno nema što nema. Od centra grada udaljen kratkom vožnjom taksijem, preko mosta ili žičarom, ovaj otočić prije je bio vojna baza, a danas zabavni centar za sve generacije. Universal Studio u kojem se možete družiti sa Shrekom i Fionom, Alexom i Martyjem iz Madagascara, boriti se rame uz rame s Transformerima, plesati na ulici s Elmom i Bernijem, naučiti zanimljive činjenice o snimanju Spielbergovih filmova i još puno puno toga, svakako treba uvrstiti na raspored. Ali izbjegavati vikendom zbog stvaaaarno velikih redova. Nauživali smo se i u Adventure Cove aquaparku s nemam pojma koliko različitih tobogana, bazena u kojem roneći možete gledati tropske ribe ili uživati na valovima, skakati sa skakaonica ili jednostavno sjesti u široko kolo i pustiti da vas Lijena rijeka vozi kroz cijeli park i kroz tunele gdje vam iznad glave plivaju ribice i raže. Ali smo tu dobro i pocrvenili. Napomena: svakako ponijeti velike količine kreme za sunčanje, kape i ostale rekvizite za zaštitu od sunca, posebno ako dolazite blijedi i neosunčani iz naše zime jer ćete se, kao i mi, u istu tu zimu vratiti oguljenog nosa i crvenog čela. U tom slučaju bolje je provesti dan u obližnjem Aquariumu i upoznati tisuće i tisuće vrsta riba i drugih podmorskih stanovnika. Ne samo da je sve pod zemljom i u hladovini, nego je toliko klimatizirano da će vam trebati dugi rukavi dok dođete do pola razgleda. Ali se isplati u svakom pogledu.
Zato nije ni čudo da je, Marko vezujući sigurnosni pojas kad smo kretali za doma, a prije nego je zaspao (i hvala Bogu spavao skoro do Njemačke), upitao: "A mama, kad ćemo opet doći?“. Iako ćemo od rujna biti vezani terminima školskih praznika, definitivno bi voljeli da se Singapur opet nađe na našem putnom planu. Možda i hoće ako S.-a umolimo da nas opet povede, jer mu je Marko obećao da mu stvaaaaarno neće više pjevati uspavanke.
