Htjela sam da moje dijete bude voljeno, sretno i bezbrižno. Umjesto toga dobila sam faze urlanja, rasturanja, govorenja ružnih riječi i kajanja. Osjećala sam krivicu. Što sam loše učinila? Vodila sam se uvijek pravednošću i ljubavlju
Dok još nisam imala djecu i ja sam imala u glavi idealne odgojne metode koje ću primjenjivati jednog dana kad se rode. Obećavala sam sebi kako neću ponavljati greške svojih roditelja, kako nipošto neću pretjerivati u zabadanju nosa u njihovu privatnost, kako ću im dati prostora da se razviju u snažnu individuu, nikad ih neću udariti ni perom, vrijeđati i omalovažavati, pustit ću ih da rade stvari koje žele iako se to meni neće sviđati i još mnogo toga.
A onda sam postala majka. I odgojiteljica. Njegovateljica. Psihologinja. Tjelohraniteljica. Savjetnica. Rame za plakanje. Postala sam subjektivna. Nesavršena. Prepuna mana. Ponekad previše razdražljiva. Ponekad depresivna, a ponekad opsesivna i posesivna. Nepravedna i sve ono što za sebe nikad ne bih poželjela. Sve su moje teorije pale u vodu i odgajala sam djecu po osjećaju, po raspoloženju. Nekad pravedno, nekad nepravedno. Vikala, kažnjavala, pecnula po guzi, potegnula za uho, očajavala, kritizirala. Kako, oh, kako? Eto, tako.
Ne gledajte me kao da sam grozna mama!
Što sam loše učinila?
Možda zato što sam željela najbolje za svoju djecu i u tom silnom htjenju to mi se obilo o glavu. Htjela sam da moje dijete bude voljeno, sretno i bezbrižno. Umjesto toga dobila sam faze urlanja, rasturanja, govorenja ružnih riječi i kajanja. Osjećala sam krivicu. Što sam loše učinila? Vodila sam se uvijek pravednošću i ljubavlju.
Kad vam dijete kaže 'glupačo' kako to ne primiti osobno?
Kako meni moje dijete može reći "Glupačo!" Kako se ja mogu oglušiti na dječji plač koji traje deset minuta i ne osjetiti ni trunku sažaljenja prema njemu? Kako mogu odabrati svoje hobije umjesto igre sa djecom? Imam li ja pravo na to? Eto tako. Jer sam žena, koja svaki mjesec ima pms, glavobolje koje mora prehodati, hrpe prljavog rublja, doručak, ručak i večeru za pripraviti, oblačiti i presvlačiti djecu, pomoći starijem djetetu u učenju, nastojati biti blaga prema suprugu, iako bih ga radije verbalno napala, jer imam pravo biti ljuta, umorna i razočarana. A takva sam obično navečer pred spavanje kad se borim da uspavam djecu, a suprug nas moli da budemo tiši jer on ustaje na posao u četiri ujutro i mora odmoriti. Pa progutam i to.
Zašto je biti dobar roditelj postalo nemoguća misija?
Da, mora odmoriti. Logično, čovjeku treba barem osam sati sna da bi funkcionirao. Potom zaspim i ja. Moj najmanji anđelčić me probudi za dojenje. Da, već je "velik". Ima dvije godine i tri mjeseca i još doji. Ne pitajte me zašto, jer ni ja na to nemam odgovor. Valjda zato što mu nemam snage oduzeti maženje i potrebu. Zato što ne želim noćima slušati njegovo uznemireno plakanje. Dakle, zbog dojenja me probudi i do nekoliko puta noću. Jesam li ja ispavana? Naravno da nisam. Sve to mogu biti izgovori za greške u odgoju koje svakodnevno pravim.
'Dojila sam dijete do tri i pol godine iako su se svi zgražavali'
Budite majka sa svim manama
Mogli biste mi sugerirati da progutam svoj bijes i pokušam se ponašati staloženo, jer djeci treba uzor, a dok vičem i kažnjavam, ja to nikako nisam. No reći ću vam, nemojte biti u zabludi! Baš u nastojanju da budete uzor možete podbaciti. Zato budite majka sa svim manama koje majčinstvo sa sobom nosi. Ne ponosim se sa svime što sam dosad učinila. Mnogo puta sam bila loš uzor. Hoće li zato moja djeca biti loša? Ne vjerujem, jer u globalu sam ipak majka koja se trudi, a koja ne briljira u svom poslu.
Nekoliko puta sam vidjela posprdne poglede svoje okoline i čula šuškanja o sebi. Više se ne obazirem na njih. Tko nije griješio neka prvi baci kamen! Sada se samo nasmijem kad netko tko nije roditelj iznese svoje planove i očekivanja o roditeljstvu. Radije u očekivanjima budi skromniji, a planove o budućnosti djeteta razrađuj postepeno i mudro.
