Pjenušava, mirisna, topla kupka. Upaljene svjećice. I neka lagana meditativna muzika. Jedan od mojih pojmova uživanja i opuštanja. I otpuštanja napetosti koje se u meni nakupljaju tijekom dana.
Ako ste trenutno u mama-modu vjerujem da vam je ovakva kupka, kao i meni, prava ekskluziva. I zato sam, da bi procijenila koliko je to iskustvo vrijedno žaljenja, skoknula ni bliže ni dalje, do Stockholma.
Poslovni odmor
Pokušavam čitati „Why love matters“, knjigu koja se bavi teorijom ne/sigurnog vezivanja u ranom djetinjstvu, no drmusanje aviona u kombinaciji sa zahtjevnim štivom i prošlom neprospavanom noći rezultira laganim mi sklapanjem kapaka. Zatvaram oči i zamišljam kako ću se dobro odmoriti kada sletim u Stockholm. Odmor na poslovnom putu. Pomalo apsurdno, ali tako istinito.
Kada mi je prije deset dana šef predložio poslovni put u Stockholm, zbog preuzimanja novog posla, u prvi tren me uhvatila separacijska anksioznost. Pa Eva ima samo 18 mjeseci! I još uvijek ju dojim. I kako će ona bez mene (čitaj bez cice) tri noći? Hoće li joj to biti previše? No, nakon prve reakcije, uvjerivši sebe da će joj biti dovoljno dobro s mojom mamom koju dobro poznaje, javila mi se sljedeća misao: "Četiri dana poslovnog puta bez moje dječice. Hm, kako primamljivo zvuči!" I prvo sljedeće što mi je pri tome palo na pamet, možda će vam smiješno zvučati, je kupka u hotelskoj sobi!
Nostalgija u srcu
I evo me. Slijećem. Miris Stockholma, miris nostalgije. U tom prekrasnom gradu sam živjela godinu dana, u vrijeme kada sam tek razmišljala o djeci. Tu smo, dragi i ja, proveli intenzivne dane naše zaljubljenosti. I kad god se vraćam ovom gradu, vraćam se na neki način i tom dijelu naše životne priče. Često Luciji pričam o Stockholmu. I naravno, već je dogovoreno da ću i nju povesti jednom sa sobom na poslovni put. Ofkorz!
Ne možeš pobjeć' od mama-moda
Ostavljam stvari u hotelu i krećem u šetnju. Ulice pune ljudi, skandinavsko sunce i povjetarac. U parkiću se igraju klinci. Ali nisu moji. Ahhh, kakva divota. Kava na Gamla Stanu. Bez prolijevanja, nagovaranja, dodvoravanja, brisanja malih ustašaca i mijenjanja pelene. Ha. Vrijeme samo za mene. Zamišljam kako ću si pri povratku u hotel napuniti kadu. Ne sjećam se kada sam se zadnji put okupala, al' onak s guštom, s kadom punom pjene i mirisnim svijećama. U mom užurbanom mama-modu u obzir dolazi samo nabrzaka tuširanje prije spavanja. I još sam sretna ako mi u tih 10 minuta nijedna od cura ne ulijeće u kupaonu, jer baš u tom trenutku trebam nešto dodati, napraviti, odgovoriti ili već nešto...
I tako, s misijom kupanja, krećem prema hotelu. No, usput, samo da svratim u par dućana. I eto, ne znam kako, nakon 10 minuta zatečem se dubokoumno nagnutom nad policama najvećeg dućana s igračkama u Stockholmu. Mama-mode, uvijek prisutan program, pali se i bez moje svjesne volje. Jaoooo! Kaj tu sve ima. I što bi se mojim curkama svidjelo? Za Lucku nešto kreativno. Pronalazim neke kuglice od kojih se kreira nakit. Lijepe se samo s vodom i totalno su cool. Piše 6+. Hmm, Lucka je 5,5 pa bu to OK. Do mene stoji jedan švedski tata sa svojom kćerkom, i primjećujući moju nedoumicu, krene mi objašnjavati kako je taj nakit luda stvar i kako je njegova kćer, koja ima 7 godina, oduševljena. I tako kreće naša konverzacija, o kćerkama, igračkama i roditeljstvu. Ostala sam u dućanu još jedno sat vremena dok nisam sve dobro prostudirala i odabrala najfora igračke za cure.
Jednostavno dovoljno
Eh. Da. Kužite me o čemu vam pričam? Super mi je dobro došao taj put. I kava samotnjača. I par dana bez cura. Čak sam si napunila i kadu i pošteno se okupala. Al već nakon kupanja, kad sam legla sama u svoj hotelski krevet, počela su mi faliti mala stopala koja me guraju ispod pokrivača dok čitam priču za laku noć, Evino vrištanje dok ju prije spavanja škakljam po trbuhu, miris Luckine kose dok joj dajem pusu za laku noć.
Kada sam se vratila kući, i umorna s puta otišla u kupaonu, naravno da mi je na vrata odmah banula Lucka pričajući sve što mi nije stigla ispričati dok smo se vozili s aerodroma. I kako sam joj falila, i kako je tužna jer joj nisam kupila kostim Avatara, i kako ga moramo naručiti s interneta, i kako ipak nema veze jer sam joj donijela kuglice za nakit i kako... i kako... i kako... I dok sam pod tušem odgovarala na pitanja, osjećala sam da je tako kako je, jednostavno sve na svom mjestu. I da je tuširanje jednostavno dovoljno opuštanje za mene. Barem u ovom mama modu života.
