Slažem se da djecu treba učiti poštovanju i redovitom radu, da trebaju imati odgovornost prema školi, ali ne smijemo zaboraviti da su djeca ipak samo djeca – onako nježna i krhka i da takvi učestali komentari mogu poljuljati djetetovo samopouzdanje. Pokušajmo se staviti na njihovo mjesto. Kako bismo se mi osjećali?
Škola, učitelji i odgoj djece. Jesu li sve mjere koje poduzimaju učitelji baš pedagoške i jesu li svi postupci tj. ponašanje učitelja u skladu sa strukom? Roditelj sam koji ne njurga i ne prigovara na rad učitelja u školi. Polazim od toga da je moje dijete zaslužilo bilo kakav prigovor i bilo kakvu kaznu, budući da poznajem svoje dijete koje ide tri koraka naprijed i četiri nazad.
Oduvijek poštujem svakog učitelja i smatram da to nije nimalo laki posao. Ali danas, sam po prvi puta „pukla“ na rad jednog učitelja. Jednostavno nisam mogla dozvoliti da se tako ponaša, u ovom slučaju prema mom djetetu, ali to ne zaslužuje ničije dijete jer osobno smatram da to nisu mjere jednog dobrog učitelja.
O čemu se radi? E pa moja kćer sama je odlučila da želi svirati klavir. Iako sam je pokušala odgovoriti jer smatram da je to još jedna velika obaveza, ona je inzistirala da želi ići u glazbenu školu i naučiti svirati klavir. I tako, poštujući njezinu želju i odluku, upisala je glazbenu školu - instrument klavir. Sve pet.
Učiteljica piše sve samo ne lijepe komentare
Ali problemi dolaze – treba vježbati redovito, a uz sve školske obaveze koje nisu male, teško je sve to uskladiti. Ali nekako, sve stignemo i dosada položila je prva dva razreda. Sada je treći razred glazbene škole i od samog početka redovito u njezinoj bilježnici učiteljica piše sve samo ne lijepe komentare, te redaju se redovito jedinice, tj. tri sata redom jedinice, pa onda petica pa opet jedinice...
Što učiniti kad dijete ima loše mišljenje o sebi?
Šutim i pokušam to riješiti sa svojim djetetom. Razgovor da mora redovito vježbati, da ne može tako itd. Itd. Nakon određenog perioda odlazim na informacije kad ono dođem i sve pet. Nema nikakvog problema, samo dijete mi je nadareno, ima potencijala i učiteljica to sve piše jer želi izvući najbolje od nje samo treba redovito vježbati. Dobro.
Ali ovo danas me baš naljutilo da sam morala reagirati. Prije dva dana iste skladbe bile su sve super i dobila je pet, a danas užas!!!! Nije mi jasno. Kako je moguće da je prije samo dva dana sve ok, a danas ništa ne valja? Ili je možda moje dijete bilo nekoncentrirano ili je problem negdje drugdje. Ali ono što me je naljutilo su komentari koji su pisali: "Zaključak današnjeg sata je zaslužena „nagrada“ nedovoljan (1) i molim te nemoj kažnjavati druge svojim neradom, neodgovornošću (odnosilo se na komorno muziciranje tj. muziciranje u dvoje)". Taj me komentar baš naljutio. Kako se može tako nešto napisati ako su to dobili prije dva dana i nitko im nije pokazao kao to treba svirati!!!!!
Može li se negativnim komentarima motivirati?
Naravno, nazvala sam učiteljicu, koju inače cijenim i nikada nisam imala problema, i pitala je za objašnjenje budući da je mene kao roditelja demotivirao njezin komentar, a kamoli moju kćer koja bi „kao“ trebala dobiti motivaciju. Naravno, učiteljica je sebe obranila. Ne kažem da nije rekla istinu da kad se radi o komornoj glazbi oba sudionika trebaju dobro naučiti jer u protivnom druga osoba se može truditi koliko želi, ali biti će „kažnjena“ jer neće moći nastupiti zbog druge osobe. U potpunosti se slažem.
Dijete želi odustati od glazbene škole
Samo, pitam se, svi oni pričaju kako ima malo djece u glazbenoj školi, kako trebamo biti podrška djeci, kako moramo motivirati djecu. Da MOTIVIRATI. Može li se na ovakav način motivirati dijete? Moje dijete na ovakav način se ne može motivirati. Naprotiv, postiže se suprotni učinak.
Na pozitivan način izvući najbolje iz djeteta
Pitam se, nije li učiteljica (naravno da i mi roditelji imamo veliku ulogu u tome) ta koja bi trebala naći nekakav način da motivira to dijete, da učini sve kako bi dijete polučilo najbolje rezultate i zavoljelo taj instrument. Nemojmo zaboraviti da djeci svirati klavir izgleda zabava, ali tek kada počnu shvate da treba puno, puno truda i strpljenja da se uspije. Ali to saznaju tek kad probaju i tada treba nastupiti učitelj zajedno s roditeljem i biti tu da ga podrži i da na pozitivan način izvuče ono najbolje iz svakog djeteta.
A može li se na ovaj način postići takav rezultat? Da li će dijete koje želi svirati klavir, ali kod svakog malo težeg zadatka polako popušta, dobiti još veću motivaciju na ovakav način? Osobno mislim da ne. Mislim da samo uz pohvale, naravno ne pretjerana pohvale i ne pohvale za svaku točno odsviranu notu, i na lijepi način može se motivirati dijete.
Ne znam, naša je škola škola s jako dobrim učiteljima i imam samo pohvale na rad svakog djelatnika u našoj školi, ali ovo danas me izbacilo iz takta. Slažem se da djecu treba učiti poštovanju i redovitom radu, da trebaju imati odgovornost prema školi, ali ne smijemo zaboraviti da su djeca ipak samo djeca – onako nježna i krhka i da takvi učestali komentari mogu poljuljati djetetovo samopouzdanje. Pokušajmo se staviti na njihovo mjesto. Kako bismo se mi osjećali?
