Roditelji Kolumne roditelja 01. veljače 2017.

Devet dugih dana u bolnici bez moje bebe

beba, mama
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

"Ostaješ najmanje 7-10 dana, mlijeko ćeš izgubiti, pozdravi se s dojenjem". Devet dana, devet predugih dana bez mog djeteta, devet dana izdajanja i bacanja mlijeka, devet dana konstantnih infuzija, antibiotika i lijekova

Iako trend „kasnijeg“ majčinstva raste, odlučila sam postati mama sa svoje nježne 22 godine. Nisam išla nepromišljeno u tu odluku, zapravo planirala sam to već duže vrijeme. Jednostavno sam se osjećala spremnom za taj izazov. Kad sam rekla tada još dečku isprva je bio malo oprezan, ali ubrzo je i on počeo maštati da imamo malog čovječuljka. Pustili smo da stvari idu svojim tijekom i evo ga, plusić je ubrzo bio tu.

U nevjerici sam otišla do njega i pokazala mu test. Sav zbunjen pitao me znači li to da sam trudna, klimnula sam glavom. I tu smo krenuli u avanturu. Ipak, prije te avanture sjeli smo sat i pol na rub kreveta i u tišini razmišljali što sad. To je bila ujedno predivna i zastrašujuća činjenica. Trudna sam, u meni raste novi život, a nas dvoje... pa nas dvoje smo sada povezani za cijeli život. Čvrsto smo se grlili sa sjajem u očima i toplinom u srcu. 

10 znakova da će vaš muškarac biti dobar tata

Odnos s partnerom - najljepši u trudnoći

Malo po malo objavili smo ljudima oko sebe da čekamo bebu. Ja 22, on 30 godina. Uskoro su počeli padati osmjesi i pretpostavke kako se dogodilo. Ne, nije se dogodilo, planirali smo, željeli smo. 

 

Svea Halmi | Author: Privatni album Foto: Privatni album

Trudnoća mi je bila najljepše razdoblje što se tiče odnosa s partnerom. Toliko ljubavi, topline, nježnosti i brige nisam nikad prije osjetila. Neprocjenjivi su ti trenuci draganja trbuha, iščekivanja pokreta i neke povratne reakcije tog malog čovjeka u trbuhu. Neprocjenjiv je osjećaj kad ginekolog izađe i čestita budućem tati. 

 

Iako sam se držala super cijeli taj period, zadnja tri mjeseca počeli su neki čudni grčevi. Znala sam da nije povezano s bebom jer je bilo izrazito visoko pod grudima. Ponavljalo se svaki drugi dan otprilike. Na hitnu prvi puta, na hitnu drugi puta, na hitnu treći puta i svaki puta isti odgovor „Trudna si, to ti se sad sve pomiče“.

Kako sam ostala bez žuči

Rodila sam na carski, a dan ranije na ultrazvuku su otkrili žučne kamence koji su se stvorili u trudnoći. Ne igraj se sudbinom, bila sam na žučnoj dijeti nakon što sam saznala što mi je. Grčevi i nesnosna bol pojavljivala se kao i prije svakih nekoliko dana bez obzira na dijetu. Tri tjedna poslije, bol je trajala skoro 24 sata i morala sam u bolnicu. Šok i nevjerica, žučni vodovi su se začepili, imam jaku upalu gušterače i žuči. „Ostaješ najmanje 7-10 dana, mlijeko ćeš izgubiti, pozdravi se s dojenjem“.

Moram li uopće napisati u koliko komadića sam skupljala svoje srce nakon te izjave? Dojenje i meni i mom djetetu znači sve na svijetu. Ipak da sam došla samo dan kasnije možda me nebi bilo. Pristajem na antibiotik za koji su sigurni da će djelovati, ali nije kompatibilan s dojenjem. Odustala sam od svega, nisam se više htjela izdajati, a iskreno nisam ni mogla. Bila sam devastirana. Drugo jutro budim se sva u mlijeku, na dojkama kvrge. Brzo sam se krenula izdajati i tu je počela moja bitka za dojenje. 'Nakon smrti oca, bojala sam se da ću izgubiti mlijeko'

Devet dana, devet predugih dana bez mog djeteta, devet dana izdajanja i bacanja mlijeka, devet dana konstantnih infuzija, antibiotika i lijekova. Upala je sanirana, idi kući za vikend, u ponedjeljak se vrati na kirurgiju, žuč mora van. 

Počela sam gledati na život drugačije

Sretna što konačno idem doma svom djetetu, bila sam prepuna suza. Jedva sam dočekala da mu ponudim dojku i vidim je li zaboravio vući. Prima ju u usta i počinje vući kao da nikad bočicu nije probao. Bila sam preponosna. Još me čekala operacija, ali to je bio najlakši dio svega. Ta bol poslije operacije bila je slatka, znajući da je to zadnja bol koju ću osjetiti i da je onda konačno gotovo. 

Cijela ta situacija puno me promijenila. Počela sam gledati na život drugačije. Dok prije nisam uopće čula ono „želim ti puno zdravlja u novoj godini“ sad mi je to bila najljepša želja. Sretna sam što sam napokon kod kuće sa svojim mišićem i mužem i što napokon mogu otići od kuće bez straha da će me početi grčiti. Živio život bez žuči!

'Dva mjeseca nakon poroda otkrili su da mi je ostao komad posteljice'

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.