Već od ranog jutra čitamo o stravičnom događaju i nezapamćenoj tragediji u Zagrebu. Vijest se brzo proširila putem svih medija i došla do naših uređaja : "Otac koji je ubio svoje troje djece, a zatim pokušao ubiti i sebe“. Naime, vijesti poput ovih nas ostavljaju užasnutima, nesigurnima, u strahu za sebe i svoje bližnje, a ponajviše tužnima zbog žrtava i njihovih bližnjih.
Često si u takvim situacijama postavljamo pitanja kako se uopće tako nešto moglo dogoditi. Što to uopće znači za nas?
Možemo primijetiti da se ovakve vijesti mahnito rašire putem naših uređaja – televizija, radio, društvene mreže, portali. Stoga, možemo očekivati da će naša djeca i mladi imati razne informacije o samom događaju koje će slijediti niz različitih emocionalnih reakcija, pitanja i povećanu brigu za sebe i bližnje.
Kako biste pomogli djeci, prvo osvijestite vlastitu emociju
Kako roditelji, učitelji i drugi odrasli mogu pomoći mladim pojedincima da bolje razumiju ono što se događa oko njih u trenutcima kada već osjećaju niz neugodnih emocija? Prije svega, potrebno je imati na umu da svatko svoje dijete poznaje najbolje zbog čega će prije moći prepoznati potrebe djeteta.
Kako biste pomogli svojoj djeci, prvenstveno pokušajte osvijestiti vlastitu emociju. Primjerice, ako ste anksiozni, pokušajte smanjiti pobuđenost vlastitog živčanog sustava uz pomoć tehnika relaksacija ili drugu aktivnost koja vam je i od prije davala određenu razinu mira (razgovor s bližnjima ili drugi oblici distrakcija).
Kontrolirajte vrijeme provedeno ispred ekrana
Od presudne je važnosti kontrolirati količinu vremena provedenu na ekranima, posebice, ako su u tom trenutku prisutne vijesti poput današnjih. Iako je prva pomisao kontrola ekrana naše djece, pravilo vrijedi i za nas odrasle. Što smo više izloženi užasavajućim slikama veća je vjerojatnost da ćemo se duže osjećati uznemireno.
Imajte na umu kako su nam potrebni različiti pristupi ovisno o dobi djeteta. Ako imate predškolarce, imajte na umu da najveća razina njihovog nemira proizlazi iz gledanja reakcije roditelja na primljenu vijest. Skloni su učenju po modelu, tako da trebate imati na umu kako se prezentirate, komunicirate vlastite emocije i govorite o događaju, jer će vrlo vjerojatno preuzeti ono što su vidjeli ili osjetili. Pokušajte ostati mirni i pod kontrolom koliko je to moguće. Razgovore o događaju probajte ostaviti postrance i isključite sve izvore medija putem kojih bi ih mogli dodatno izložiti.
Potaknite djecu da dijele osjećaje i postavljajte pitanja
Kada govorimo o djeci osnovnoškolske dobi, potaknite ih da podijele osjećaje i vlastite brige s vama. Postavljajte otvorena pitanja i probajte saznati što znaju o aktualnom događaju i kako ga sami vide. Također, pitajte gdje su saznali informaciju kako biste lakše mogli kontrolirati izvor. Objasnite im da je u redu biti uzrujan/uzrujana, ali da ćete učiniti sve kako biste ih zaštitili.
Možete očekivati da će postavljati ista pitanja nekoliko puta, ali ostanite strpljivi i odgovorite na njih. Tako ćete učvrstiti njihovo povjerenje u vas.
Pitanja koja imaju adolescenti primarno su vezana uz to što događaji poput ovih znače za njih i kako su povezani s njihovim daljnjim odrastanjem. Moguće je da će se baviti pitanjima povezanim s nepravdom, moći i nasiljem. Potičite komunikaciju postavljajući pitanja kako biste saznali njihovu perspektivu o samom događaju. Podijelite vlastite emocije i iskustva. Pokušajte ih educirati o različitim načinima reakcije i kako je važno da i sami ulažu u upravljanje vlastitim emocijama.
Potpuna zaštita od izlaganja je nemoguća, ali možete pružiti podršku
Nažalost, potpuna zaštita od izlaganja je gotovo nemoguća. Međutim, na vama je kao odraslim pojedincima da pružite podršku djeci i mladima oko razumijevanja informacija kojima su izloženi kao i negativnim emocijama koje su prisutne. Pokušajte biti svjesni izvora informacija te ih pokušajte kontrolirati koliko je moguće kako bi se smanjila prevelika izloženost uznemiravajućem sadržaju.
Ako imate bilo kakva pitanja, slobodno nam se obratite na info@mentalnitrening.hr.
Autorica teksta Sandra Župarić je psihologinja i mentalna trenerica. Primarna područja Sandrinog djelovanja su okvirima upravljanja emocijama, unaprjeđenja fokusa, održavanja motivacije i komunikacije. Dio svog profesionalnog razvoja usmjerava na primjenu Mentalnog treninga na tehnologiji (biofeedback, neurofeedback, Senaptec i dr.), a uz ostale članove Mentalnog Treninga svakodnevno nastoji pružiti podršku sportašima, odraslim pojedincima različitih zanimanja (npr. menadžerima, glumcima, pravnicima i sl.) studentima, srednjoškolcima i djeci kroz edukacije, te individualni i grupni rad.