Mislim da dijete i roditelj nikada nemogu "BITI PRIJATELJI" jer to jednostavno nisu. To su dva savim različita međuljutska odnosa. Isto tako svaka je osoba pa i dijete individua za sebe pa tako sa dvoje djece možeš imati dva totalno različita iskustva. Na kraju krajeva svako ko "malo udari po guzi" nema namjeru ozlijediti dijete tako da to nije apsolutno ništa problematično. Za mene je puno gora metoda brojanja do tri (živi užas). Kao " jedan, jedan i pol, dva, dva i pol......."

Autorici pohvala za lijep tekst. "Komentatori" ne zaslužuju ni slova.