Da nisam ponovno rodila, mislila bi da sam totalno nesposobna majka. Jak osjećaj nesigurnosti i bespomoći imala sam dok je moje starije dijete bilo beba. Jedino dijete koje je u rodilištu urlalo cijelu noć. Doma je plakao non stop, nikad zadovoljan, ja nikad nisam znala što želi, nisam znala kad je gladan, kad želi spavati, sve zbrda zdola. Uvijek sam sebe osuđivala i smatrala kako nemam živaca ni strpljenja za bebicu. Mrzio je vodoravan položaj, uvijek sam ga morala nositi na ramenu. Umirio bi se jedino kada bi ga nosila pa je zaspao i tako spavao u nosiljci na meni neko kratko vrijeme pa bi se probudio i onda opet nošenje pa opet kratko spavanje da nakupi nešto sna. San lagan kao pero, moj dah bi ga probudio. Propričao s tri godine. Prilagodba na vrtić teška, doslovce godinu dana je plakao svaki dan pri odlasku u vrtić. Nikad spavao popodne, a umoran kao pas. Problemi s prehranom, jede vrlo malo. Koncentracija gotovo nikakva, stalno mijenja aktivnosti (sada ima 5 godina), gotovo nikad se ne igra sam. Dosta dugo je bio zatvoren po pitanju druženja, odlasci na rođendane u igraonci nisu dolazili u obzir. Teško se otvara, kad ga nešto muči, ne želi pričati o tome. Temper tantrumi još uvijek prisutni. Ne može se sam scentrirati, smiriti (konflikti znaju trajati po pola sata; plač, vrištanje, inzistiranje). Tvrdoglav je i svojeglav, u stanju je izluditi čovjeka. Drugo dijete je smireno, daje mi jasne znakove što želi, ima svoj ritam. Baš me zanimaju vaši klinci i mislite li da je ovo sve napisano stvar karaktera? Neki put mislim da je stariji dijete koje zahtijeva poseban odnos, a neki put mislim da je samo razmažen.
I zaboravih napisati da noćni strahovi traju već godinama iako su sad nešto blaži. Gledanje u strop s rukicama prema gore, strah u očima, vrištanje, nesuvisli govor… A što se tiče još nekog karakterističnog ponašanja, ima neku svoju briju da kad zatupi nešto i ja napravim po svom, poludi i onda se smiri tek kad napravim po njegovom. Konkretno, stavim mu juhu na tanjur i kaže, ali ja sam želioooo to napraviti, onda ja moram tu juhu vratiti natrag, pustiti njega da stavi juhu i onda je ok.
Ne brige, djeca su različita. Ima dvije cure 3 i 12 godina. Starija je kao beba bila anđeo, papala i spavala. Mlađa kao i vaš, još uvijek se noću budi. Kao beba je plakala, mir samo na rukama. Sad je malo nasmijano čudo koje se zna izboriti za sebe. Naprednija od seke po svemu. Razlika između njih je dan i noć.
Sortiraj odgovore
Najstariji