Naše najmlađe dijete, koje ima tek četiri godine, ima više knjigica i slikovnica, i više voli "čitati" od starije braće koja idu u školu. Ona zna satima listati slikovnice, ili sama pričati priču ili slušati kako joj netko od nas čita, dok naši školarci moraju imati temperaturu da bi nešto pročitali. Lektira je nešto što se mora, a čak i dječji časopisi nisu baš neštp omiljeni. Tješim se da je to zato što su dečki, ali jednostavno ne vole baš čitati...a ja totalni freek za knjige :)

Moj maleni još nije školarac,ali na jesen kreće u školu.Ja osobno volim čitat,pročitam bar 1-2 knjige mjesečno,pa sam i njega zarazila,tako da ima mnogo knjiga i svaku večer prije spavanja obavezna je priča za laku noć.A ova knjiga ga je oduševila samim nazivom,jer kao i svaki šestogodišnjak obožava "prdove"...hahaha 
I stvarno bi ga razveselila kao poklon za rpđendan koji se bliži... 

Moj sin je naslijedio strast za čitanjem ili sam ga ja "inficirala" tim "virusom" čitanja knjiga. Stoga ga nikad nisam trebala poticati na čitanje, već dapače odgovarati ga od navike da čita knjige i po noći, tj pod umjetnim svjetlom, jer to je pogubno za njegove oči (kratkovidan je). Sve ovo o čemu sam pisala odnosi se na dječje romane od njemu omiljenih Kušanovih i serijala o Koku, pa do Gardaševog "Bakrenog Petra", a  ne na lektiru. Tu i tamo zna se zalomiti da za lektiru dobije neko zanimljivo štivo pa ju s užitkom pročita i napiše, no za većinu ostalih knjiga koje ulaze u program predviđen za lektiru tog entuzijazma nema, elan naglo zna splasnuti. Onda se ja moram umiješati i raznim metodama ga potaknuti da lektiru pročita i napiše. No to je ujedno i sve što napravim, jer nikada ja ne čitam i/ili pišem lektiru umjesto njega. Znalo se dogoditi i da ne napiše i ne preda na vrijeme lektiru i za to bude adekvatno "nagrađen". Smatram kako mu je to najbolja motivacija, jer nije se ugodno "crvenjeti" pred ostalima u razredu!

Voli čitati..i to gotovo sve,ali voli i kad mu ja čitam prije spavanja,Imamo naviku redovitog odlaska u knjižnicu,traženja knjiga,prelistavanja...to nam je posato ritual.

Mi smo još mali, ali obožavamo knjige....i mislim da to treba što više poticati jer svaki se dan može nešto naučiti a djeca zaista uče brzo.

moja curica čita sve što joj dođe pod ruku, i jako sam sretna zbog toga, čitala sam joj svaki dan od kad je bila mala bebica i ne možemo ni zamisliti dan bez knjige!

Moja kći toliko voli čitati da čak svaku večer čita svom mlađem braci priče pred spavanje i bajke za laku noć, bilo bi joj drago kad bi osvojila knjigu posebno zbog toga što u blizini nemamo knjižnicu, najbliža je 18 km udaljena.

moj sin ne zna čitati ali mu zato ja čitam :) a knjiga mi se čini jako interesantna i zanimljiva. Nebi ju htjela propustiti :)