Ma ja nekak mislim da je i bolje povest malu bebu sa sobom nego ju negdje ostavit….pogotovo ak doji na zahtjev ko moja…il ak si frik ko ja koji se nikome ne usudi ostavit bebu, a i ne može se zamislit da ju ovak malu negdje ostavi….al to sam samo ja
Takva sam i ja nikom ga nebi ni na sat vremena ostavila nedaj Boze da moram ali ovako ne,a i dojimo na zahtjev pa nemamo izbora nego kud mi tu i on
Ma ja nekak mislim da je i bolje povest malu bebu sa sobom nego ju negdje ostavit….pogotovo ak doji na zahtjev ko moja…il ak si frik ko ja koji se nikome ne usudi ostavit bebu, a i ne može se zamislit da ju ovak malu negdje ostavi….al to sam samo ja
Točno to! Naš sin još nije ni rođen, a ja već planiram šta ćemo-kako ćemo. Šta ću, takva sam… I ne vjerujem da bi ga ikome drugome ostavljala osim mojih roditelja s kojima živimo. Ali eto oni neće biti u mogućnosti ga čuvati. Ja se iskreno nadam i da će sisati To mi je velika želja. Tako da će ići s nama. A povremeno možemo biti u sobi. Eto tako sam ja to nekako smislila hehe
na mojoj svadbi je bio bebać od mjesec dana i bio je super. sestrična ga je dojila, spavao je njoj na prsima u marami. otišli su kad im je odgovaralo. još jedni prijatelji su imali maloga od par mjeseci i on je bio njima na rukama, gledao je, zabavljao se, ostali su skoro do fajrunta.
mi smo svoga maloga vodili na svadbu kad je imao 7-8 mjeseci, zapravo taj dan smo imali dvije svadbe na kojima smo “morali” biti. bilo je katastrofa, nikako se nije dao smiriti. na drugoj svadbi smo ostali ravno sat vremena, darivali mladence i uz ispriku otišli doma.
sto ljudi, sto ćudi….
Sortiraj odgovore
Najstariji