Moja djeca su razlike 21 mjesec. Uvijek sam htjela imati djecu jedno za drugim da se mogu skupa igrati :) nije lako, nemam nikog da mi pomogne,  muž s posla dolazi u 18 h tako da sam skoro cijeli dan s njima sama. Priroda nam da neku posebnu snagu da to sve izdrzimo jer moramo. Iscrpljena sam,  sama sebi na zadnjem mjestu, malo i zapuštena :) al tako je kako je. Za par godina cu se naspavati i opet redovito uredjivati :)

evo ja sam u 21. tjednu trudnoće, a doma imam još četvero djece! Dva školarca, 9 i 8 godina, jednog od 4,5 godine i najmanju curku od 2,5 godine! E pa možete sad zamisliti kako je meni! Ali ja se ne žalim, oduvijek sam htjela imati puno djece i uživam s njima! Lagano nije, lagala bi kad bi rekla da je, ali kad budu veliki znam da će mi faliti ova briga oko njih!

Ja imam curicu staru 21 mjesec, a druga će sada napuniti 5 mjeseci. Nije lako, nekad imam osjećaj da ne stignem udahnuti, ali će mi kasnije biti super jer će sve zajedno raditi.

Imam djevojčicu od 23.mj i za 3 mjeseca očekujemo novu bebicu. Ponekad me obuzme neki strah, kako će nam biti tj. da li ću moći pružiti dovoljnu pažnju i jednom i drugom djetetu ali valjda će bit sve ok. Pripremam curku svoju već na bebu, učim ju kako treba bebu maziti, oblačiti pelene, kako bebe plaču i kako ih utješiti.. odučila sam je od pelena  i evo prije nekih tjedan dana odvikla i od sisanja i sve s lakoćom jer sve shvaća i sprmna je na suradnju.  Brine me samo da se ne vrati unazad, da se ne poistovjeti s bebom.

Između prvo dvoje je razlika skoro 11 mjeseci,a između druge i treće 18 mjeseci. Kad sam bila treći put trudna bilo me strah kak ću to uspijevat,ali kad sam rodila sve se nekak posložilo. A sad kad su već veliki (najmlađa ima 7 godina) me hvata panika kak ću se snać nakon toliko godina,hoću znat s malom bebom...

Žene ja se vama divim. Ali zbilja. Ja sad čekam drugo i biti će razlika 4 godine i sitno. I to mi je nekako super. Da je manja razlika mislim da bih prošvikala na mozak skroz. Tako da - svima vam se divim što to možete ili ste mogle, svaka čast. Osobito tebi gluksic koja sad čekaš 5-to dijete. Kapa do poda.

Najstarije ima 4 godine, drugo 3 a treće u 10 mj. puni 2. Mislim da sam imala sreću jer već s nekoliko dana su spavali cijelu noć, a još uvijek danju spavaju po 2 ipo sata (minimalno). Sad je to već postala navika. Vremena imam i za odmor i rad po kući, vrtu i brigu o našim životinjicama. Djecu ne dajemo nikome na čuvanje i ne idu u vrtić, stalno su sa mnom (osim kad sam bila u rodilištu, tada ih je čuvao muž). Super je što je mala razlika jer uvijek imaju društvo za igru, a i za štetu, nisu ljubomorni i naučili su dijeliti stvari s drugima. Sad su ne razdvojni. Kad su nam prijatelji vidjeli kako nam je dobro, odlučili su i oni odmah na drugo.