Strahovi prije trudnoće

Drage moje ženskice...moram reći da ja nemam nikakvih strahova....čvrsto vjerujem da ovog puta neću morati čekati godinu dana da se bebač primi i da ovog puta moja trudnoća neće nesretno završiti!!! Imam dijagnosticiran GERB i sindrom iritabilnog kolona,sad 14.12. krećem na fizikalnu terapiju (otišla su mi 4 kralješka)....i ni to ne ljulja moju vjeru i nadu.... SAMO HRABRO NAPRIJED!!!!!!!

Evo želim osvježiti ovu temu i ohrabriti sve žene koje muku muče sa strahovima. Trudna sam 18 tjedana i samo ću vam reći da većina strahova kroz tjedne trudnoće pada u vodu i kako sve odmiče tako sve više osjećate radost i nestrpljenje. Jave se strahovi,naravno,ali sve je to drugačije u trudnoći.

Pozdrav svima, tako mi je drago da sam otkrila ovaj forum gdje su svi podrška jedni drugima 
Imam 27.godina. Ja i dragi smo počeli planirati trudnoću. Do sada nismo radili na tome dok nismo završili faks i zaposlili se i sredili svoje živote, stan itd. Nismo niti htjeli odmah dijete nakon svadbe, htjeli smo malo uživat sami i jedno u drugom i malo stić i putovati. Realno, kada dođe dijete, neke si stvari čovjek ne može priuštiti i eto sad je nekako došlo vrijeme za to...
S  obzirom da jesam mlada i mislim da su ovo neke idealne godine za trudnoću, moja rodbina to smatra čudnim jer je eto njima normalno već s 20 imati dijete. Imam osjećaj da mi svi stvaraju taj pritisak u smislu "što čekaš, vrijeme ti je". Ok, sad smo u fazi da zbilja želimo dijete i smatramo da je vrijeme za to zbog nas, ne zbog pritiska okoline. Ali hvata me strah što ako to neće ići tako lako, da li ću moć ostat trudna, da li će biti kakvih komplikacija ... A inače sam po prirodi dosta negativna  Ovaj forum mi daje energiju i pozitivu da uspješno uspijemo proširiti obitelj! Nadam se da ćemo to uspjeti što prije i da će sve biti u redu 

Suncokretica razumijem te, i meni je ovaj forum puno pomogao, bila sam 8 mj na temi Planiranje trudnoće. Mislila sam da ću odmah iz prvog ili drugog pokušaja ostati trudna, ali išlo je malo sporije. Čekali smo kuću,faks,posao i kad se sve posložilo odlučili se za bebu,nakon 2 godine braka.
Ovdje ćeš naći ljude koji te razumiju i s kojima možeš podijeliti svoje želje i radost. Želim ti sreću da što prije ugledaš svoj +

Iskreno najveći strah mi je kak ću se morati boriti sa svim tim "dobronamjernim" savjetima i bapskim pričama xD

Vidim da je malo zamro ovaj forum pa se nadam da cu ipak dobiti neki odgovor. Imam 31 godinu i u sretnom sam braku. Oduvijek sam htjela dijete, ali zadnjih godina dana sam kompletno izgubila tu zelju. Radi se o tome da su sve moje bliske prijateljice dobile djecu u zadnjih pola godine i naslusala sam se takvih horor prica o trudnoci, toliko rijeci koje ne znam sta znace, pregleda, vadenja krvi, tlakova, riganja, rusenja (od toga sam neka i dozivjela s njima), a da ne govorim da mi se trudnoca cini kao teski maraton. Vec su pocele sa pij ovo/ono za plodnost, poslije moras ovo, ne smijes ono... Sve mi se kompletno zgadilo i nemam nikakve zelje. Muz smatra da je to samo privremeno i na svu srecu imam njegovu podrsku da kad ja budem spremna da cemo probat. Da imam 20 godina ovo me ne bi mucilo, ali mislim da nemam previse vremena za cekanje. Dajte mi neke rijeci utjehe (molim vas neka ne budu kad primis svoje dijete u ruke sve ces zaboravit)