Bas ste me ohrabrile sa svojim mislima i iskustvima.Evo da I ja podjelim svoj strah.
Nekada sam zamisljala kako cu vec s 23god imat obitelj, djecu, te godine su mi se cinile idealnim. Uvijek mi je obitelj na prvom mjestu I osjecam da imam “viska” ljubavi koju zelim podjeliti. I tako malo po malo I dosla mi 25 ta vec na izmaku. Nemam djece, udajem se za 3mj, a moja zelja za djetetom je neopisivo jaka. Nisam ostvarila s 23, kad sam tada znaci s nekih 20 o tome razmisljala nisam imala strahova…aa sada sam puna strahova. Najprije ajme koliko ce mi trebat da ostanem trudna, pa podjeljenost misljenja a hoce li sve bit uredu, hocu li imat dovoljno novca, pa tako u krug. Nekako sto sam starija kao da su mi mozak I srce sve vise u suprotnosti Misljenja, tek ponekad imam trenutak svjesnosti da ce sve bit u redu. Neznam jel me itko razumio al se osjecam lakse sto sam ovo napisala.
url=https://lilypie.com [lilypie.com]]
[lilypie.com]
[lilypie.com]
Maja imaš potpuno razumijevanje. Otvorila sam ovu temu upravo zato jer sama nemam s kim podjeliti neke svoje strahove. Tko nije u mojoj/našoj situaciji ne može razumjeti. Ponekad se otvorim bliskim ženskim osobama, koje imaju 2-3 djece, i samo me blijedo pogledaju, tada vidim na me nitko ne razumije. Normalno je da se svega novog pomalo bojimo. Mene trenutno pere strah od spontanog, budući ne rijetko čujem da se nekome dogodio. Ne znam kako bih to psihički podnjela jer sam jako slaba emocionalno 
. I to nekome je glupi strah, ali meni vrši pritisak.
[daisypath.com]
Da, niti jedan strah nije glup, samo ponekad imamo osjecaj da je jer nas drugi bljedo pogledaju kad kazemo sto je nas strah. Mislim da je taj strah od spontanog razumljiv jer evo I na ovom forumu jako puno zena ga je dozivjelo, ali mislim da I odgovornost osobe kod tebe mimica cini svoje. Zelis da sve bude u najboljem mogucem redu I to je normalno, a sto smo stariji strahova je vise jer smo odgovorniji. Nego kako dilb kaze treba nauciti sam sebe strah svesti na minimum.
Ja sam pocela vrtit film u glavi sto ako se budem za bebu trebala trudit mjesecima/godinama, mislim cinila bi sve sto treba. Al bojim se sebe I svoje tuge I neispunjenosti. Trudim se ne mislit o tome, al cesto mislim kako do neki dan sam molila Boga da mi dodje M a sad suprotno, sebicno al ljudski pravdam se sama sebi.
url=https://lilypie.com [lilypie.com]] [lilypie.com] [lilypie.com]
Jos zelim napisat jednu pricu o svekrvi. Znaci ona je rodila sina, bez tegoba zatrudnila I rodila. Nakon njega 4 spontana, od kojij jedan I 4mj trudnoce, sve curice. Jednostavno svaki put spontani, nije na kraju vise ni pokusavala I rekose joj da ne moze iznjet trudnocu ako je u pitanju zensko djete kao da njen organizam ne moze. A njena mama ima nju I sina I jedno je bilo mrtvorodeno, sin. Ugl. Taj sin sto ga ima je cudom prezivio. A njoj su rekli da ona ne moze musku djecu odrzat, mislim u trudnoci. Valjda kromosomi imaju neku gresku. I sad da se to zakljucit kao genetski s mame na kcer. Al mene I to pocinje plasit, u glavi sta ako je sin skupio taj gen. Svim silama se trudim ne mislit na to. Ali mozak je cudo….ssamo stanca misli.
url=https://lilypie.com [lilypie.com]] [lilypie.com] [lilypie.com]
Joooooj ova tema ko stvorena za mene ..,
Prvo me strah ono sto trudnoca donosi (mislim na pobacaj, da nesto ne bude u redu … )
A drugo kad se beba rodi uzasno me strah gusenja, strah mi je seka ostavila kad je bila mala … Opcenito sam teski panicar … A tako bi zelila bebicu …
Ne daj da te strahovi savladaju,savladaj ti njih. Eto mi smo u pokušavanju skoro godinu dana,u početku smo prestali paziti pa čisto da vidimo hoće li biti što,s vremenom sam se toliko zagrijala za bebača da pri svakom strahu koji me obuzme kako bih odgurala ružne misli počnem po netu vrtiti slike beba,trbuščića.Neku noć sam sanjala kako rađam (a po prirodi sam paničar) i kako vrištim,budim se u znoju i strahu kako ću ja to?!! A kad sam se smirila usmjerila sam misli na pozitivu,na želju da pokrajmene u krevetiću spava naš anđeo…i loše misli su odlutale. Svakako mi se vrte i strahovi kako ću se brinuti za bebu,hoću li znati,moći? Ali imamo 9 mjeseci za pripremu,valjda za to i služi taj period 
[daisypath.com]
Joooooj ova tema ko stvorena za mene ..,
Prvo me strah ono sto trudnoca donosi (mislim na pobacaj, da nesto ne bude u redu … )
A drugo kad se beba rodi uzasno me strah gusenja, strah mi je seka ostavila kad je bila mala … Opcenito sam teski panicar … A tako bi zelila bebicu …Ne daj da te strahovi savladaju,savladaj ti njih. Eto mi smo u pokušavanju skoro godinu dana,u početku smo prestali paziti pa čisto da vidimo hoće li biti što,s vremenom sam se toliko zagrijala za bebača da pri svakom strahu koji me obuzme kako bih odgurala ružne misli počnem po netu vrtiti slike beba,trbuščića.Neku noć sam sanjala kako rađam (a po prirodi sam paničar) i kako vrištim,budim se u znoju i strahu kako ću ja to?!! A kad sam se smirila usmjerila sam misli na pozitivu,na želju da pokrajmene u krevetiću spava naš anđeo…i loše misli su odlutale. Svakako mi se vrte i strahovi kako ću se brinuti za bebu,hoću li znati,moći? Ali imamo 9 mjeseci za pripremu,valjda za to i služi taj period
Joooj puno ti hvalaaa na savjetima !!! 
ja ne da sam panicar, nego neznam kako bih to nazvala … i bas sam htjela pitati cure kako se rjesaju odredenih strahova …meni takoder pomaze kad se sjetim svojih vrsnjakinja koje su rodile ili mladih mamica istna slazem se nije uzalud 9 mjeseci .. problem mi je sto me ta panika najvise hvata navecer, ali borim se nekako 
ako imas jos neki savjet slobodno pisi, jer covijek bi sve ucinio kako bih se rijesio tog problema …
Joooj puno ti hvalaaa na savjetima !!!
Ovog ljeta viđala sam školske (imamo 25 god sad) kako guraju kolica,a poslije mene se udale pa mi ljubomora proradi i moja luda glava svašta pomišlja. Sad sam već opuštenija. Što se strahova tiče naravno da se bojimo nepoznatog, neka te tješi činjenica da u 21. st. na sve strane imamo razne informacije,od trudnoće,majčinstva,imamo s kim podijeliti muke i sreću,imamo kog pitati.Naše majke i bake snalazile su se kako god su znale pa smo ispali pravi ljudi
[daisypath.com]
Joooj puno ti hvalaaa na savjetima !!!Ovog ljeta viđala sam školske (imamo 25 god sad) kako guraju kolica,a poslije mene se udale pa mi ljubomora proradi i moja luda glava svašta pomišlja. Sad sam već opuštenija. Što se strahova tiče naravno da se bojimo nepoznatog, neka te tješi činjenica da u 21. st. na sve strane imamo razne informacije,od trudnoće,majčinstva,imamo s kim podijeliti muke i sreću,imamo kog pitati.Naše majke i bake snalazile su se kako god su znale pa smo ispali pravi ljudi
istina i slazem se sa svim napisanim ! a i zena nikada nije 100% spremna na trudnocu … mozda najveci strah mi je zato sto zivim na otoku u malom mjestu s malom ambulantom i doktori su ajme meni, samo jedan valja od njih 10-tak i za kriticne slucajeve samo je helihopter spas (a on leti samo po lijepom vremenu), ali sto je tu je od sudbine se ne moze pobjeci, vec samo ostaju pozitivne misli hvala ti jos jednom na pomoci
Sortiraj odgovore
Najstariji