Drage zene, majke, kraljice!
Kad gledate svoje majcinstvo, svoje dijete unazad, sto biste drugacije napravile? Biste li ga manje/vise nosile, manje/vise uspavljivale, manje/vise dojile, navikle na dudu kasnije/ranije, odvikle od cike kasnije/ranije, stavile u svoj krevet/kinderbet,…i slicno. Sto biste savjetovale tadasnju sebe?
Budite iskrene, nemojte mi sad "nista ne bih mijenjala " postove pisati 
.
Ja bih, ovako na brzinu sto se mogu sjetiti (mali mi ima 4 mj), savjetovala tadasnju sebe da se ne bojim za njega toliko i da idem slobodno vani s njim i na dalje relacije, ne samo na 5 min udaljenosti od kuce. Pa sto ako se rasplace, digni ga, pomazi, DAJ DUDU, vrati nazad u kolica. Mozes probati voziti ga i u AS, nece mu se kicma deformirati u pola sata-sat voznje a mozda ce ti bolje spavati i stignes popiti kavu s frendicama koje nisi (i neces) vidjeti dugo.
Prije bih rekla i da bi ga manje nosila, no poceo mi je pomalo spavati sam (doduse po pola sata ali i to je napredak) pa jos nisam na cisto s tim.
https://lb1f.lilypie.com/gXYTp2.png?VqgGn73u [lb1f.lilypie.com]
Jaooo…ja ponekada pomislim da sam baš blesava što sam L navikla na nosanje, što je toliko mazim, pazim čim se zadere, spavam s njom…ali iskreno pokušala sam na različite načine i s njom mi ništa nije upalilo. Pokušala sam je uspavljivati bez nunanja (to mi najteže pada i da mogu to bi promjenila prvo) ali nema šanse. Baš mi je sestra danas prigovorila jer mora biti totalni mir u stanu kad L spava jer se inače odmah probudi. I kad sam si odvrtila film unazad ja sam je u početku puštala da spava uz tihu glazbu, zvuk usisavača, svijetlo i ostavljala je da sama zaspi. Na taj način je spavala možda najviše sat, sat i pol dnevno i bila je strašno nervozna navečer. Počeli smo funkcionirati relativno normalno tek kad sam je krenula uspavljivati i od kad spava u tišini i polumraku
. Tako da ne vidim kako sam to mogla promjeniti, možda postoji način ali ga ja ne kužim. Promjenila bi da sam se ranije oštro počela držati ritma i ne dozvoljavala upadice drugih ljudi u stan u svako doba jer oni baš sad žele vidjeti bebu. Mislim da nas je to dosta zeznulo, al eto, to je moja boljka da nisam dovoljno jasna s ljudima kad nešto odlučim.
Uglavnom, ja bi rado da je puno toga drugačije i lakše ali ne vidim kako sam to mogla izvesti a bez toga da pustim L plakati. Mi smo dosta izlazili i družili se s drugima u početku ali ni to nije bilo dobro i ona je jako plakala nakon toga, tako da…nisam pametna. Možda će me vrijeme prosvjetliti.
[tickerfactory.com]
[tickerfactory.com]
Meni se isto sviđa ova tema. 
Ja bih prije svega onih prvih mjesec dana imala puuuno više povjerenja u sebe i svoju intuiciju. Mislim da bih uštedila i sebi onog čvora u želudcu i mojoj bebi suza. To podrazumijeva i ono što je Lolly napisala gore, više bih šetala dalje od kuće sa njom, osobito prvih mjeseci.
Ja sam užasno sumnjala u sebe i mislila da nisam dobra mama i bila sam strašno napeta zbog toga, zato se nadam da će mi biti utoliko lakše sa drugom bebom jer neću (nadam se) biti toliko uplašena i sumnjati u sebe.
I ne bih tražila pomoć moje mame niti ikog drugog po povratku iz bolnice. Bili bismo samo muž, beba i ja. Ili bi je prihvatila pod uvjetom šutnje (da ne smije baš ništa reći). 
Kako je ona mene znala ubiti u pojam i naživcirati nije bilo normalno. I to je samo ona znala kako izgovoriti sve pogrešne stvari koje će me pokolebati i povrijediti. Nevjerovatno nešto. Inače imam ok odnos sa mamom.
A ovo za uspavljivanje, nošenje i ostalo…joj, cure, ja kad god me kritiziraju moji starci jer uspavljujem svoju bebe na rukama poslije si vrtim da li sam glupača ili ne…i svaki put dođem do zaključka da ona to traži zato što joj to stvarno treba i ja sam stvarno ubjeđena da je njoj to potrebno i ne bih to mijenjala.
[lilypie.com]
Sortiraj odgovore
Najstariji