Ne mislim da su danas djeca samostalnija nego što smo bili mi. Ja sam odrasla na selu, kao i ostala djeca na selu, čak smo više radili i pomagali roditeljima i u školi nego današnja djeca (mnogo ih je u staklenom zvonu 

Pa da, mislim da smo mi bili samostalniji. većina djece iz moje generacije krenula je u školu sa 6 godina (pola-pola), a danas se svi zgražaju da djeca nisu spremna za školu prije navršenih 7!

E baš sam neki dan o tome raspravljala sa suprugom.Ja kad sam bila njihovih godina odnosno kad sam polazila srednju školu sve sam radila u kući i oko kuće.Kad sam htijela izaći van s prijateljicama u subotu morala sam očistiti cijelu kuću,pokositi travu ,ispeći kolač...Ionda ako sam smijela izaći! Od svoje sedme godine bila sam samostalna jer su roditelji radili pa smo morali sami biti moj mlađi brat i ja.Jednosavno takava su bila vremena gdje su roditelji sasvim drugačije razmišljali o načinu odgoja svoje djece.I ta djeca sad pate jer su već roditelji koji su možda na neki način pogriješili u odgoju svoje djece.nosimo ih kao kap vode na dlanu što ne velim da je to loše ali djeca bi morala znati svoje radne navike i obveze te više biti samostalniji.Ovako ćemo samo uništiti svoju djecu pa možda i zaglaviti u nekim situacijama gdje će čekati da iz kuta iskoče mama ili tata.

Mislim da moraju imati odgovornost i obaveze, npr. nije problem pospremiti sobu, odnjeti smeće,
ili isprazniti perilicu. Djecu treba od malih nogu učiti i dati im obaveze. Pokušavam to, s manje ili više
uspjeha..Mama može sve, i napravit će sve.. greška.. mama ne stigne..a i svi živimo zajedno, onda i obaveze djelimo zajedno, zar ne?