
imam curku koja će uskoro napunit 2 godine,s njezinim tatom nisam od njezinog 7.-og mjeseca i stvarno je do nedavno bila divno dijete,kao da je ponekad osjetila još kao mala bebica da je mama sama,da i meni treba malo prostora od svega ali sad su došle tzv. NEMOGUĆE DVIJE i imam osjećaj da sam često na rubu živaca s njom dal je to faza,kako se postavit kad si SAM u svemu i imaš pomoć samo par sati dnevno od bake/dede? mlada sam mama,tek su mi 22 i bila bi zahvalna makar na potpori
mamasamomama
Inače je druga godina poprilično problematična tako da nije ni čudo što pišeš. Inače su u toj godine svojeglavi, sve rade po svome, sazrijevaju i uče kako rasti. S obzirom da si tako sama u svemu znam da je naporno, ali pokušaj gledati s vedrije strane sad ste samo vas dvije i od pomoći ste samo jedna drugoj, tako da faza je to, već će u trećoj biti puno lakše, naoružaj se lijepim mislima i hrabro naprijed, ako ništa mi smo uvijek tu , pa se malo i nama izjadaš!!
Sortiraj odgovore
Najstariji