prekrasna priča, gotovo sam ljubomorna na tako lijepom i divnom iskustvu poroda, makar je meni moj uz vikanje i rezanje pupčane vrpce odmah nakon poroda ipak najdraži, sad za drugi put da se razmišljat i definitivno se vidimo na radionicama.. pod velikim sam dojmom

Što reći nego- ljubomorna sam na gospođu..i želim da joj svaki porod ukoliko se odluči imati još djece, bude istovjetan ovom prvom. Prvi porod mi je ostao u jako lijepom sjećanju i pamtim miris moje djevojčice još i danas( mirisala je kao najljepši cvijet..). Drugi porod je "pokvarila" nekulturna babica kojoj se, i bez da je išta rekla vidjelo da joj je "puna kapa "svega i posteljica koja se zalijepila a koju je mladi liječnik kada su me uspavali izvadio (dok je čekao da vidi hoće li ona sama izaći nije propustio reći izvjesne komentare koji su učinili da se osjećam kao krava na klanju..na žalost..) A da ne pričam o bolovima nakon što sam se probudila nakon operacije i o veličini mog stomaka koji je bio toliki kao da sam u osmom mjesecu trudnoće. No, neću više kvariti ovaj krasni članak- oduševljena sam ovom pričom! Kada bi barem dah nje stigao i u naša rodilišta...

Predivno!!!

Naše babice se znaju samo derati(čast iznimkama)..mislim da bi 90%njih trebalo proći ovu radionicu