Draga JasnaD,  moja djeca su još mala pa nemam takvog iskustva, to me tek čeka...sačuvaj Bože ako će biti kao ja. Sjećam se sebe u toj dobi i svojih ludih kompleksa kojima sam izluđivala svoje roditelje i koji su mi danas smiješni. Moja mama se toliko trudila razbiti tu moju nesigurnost, ponekad bi uspjela a ponekad ne. Bila je uporna i nevjerojatno strpljiva i na tome sam joj zahvalna. A što da kažem više, proći će...Sretno!!!

Ja se isto sjećam svog puberteta...kompleksa, opsesije nekim fizičkim manama. Ja sam to skrivala od svojih roditelja, a posebno mislim da je dječacima neugodno pričati o tome s mamom  Slažem se s PeggySue, ova trenutna opsesija ogledalom će jednom proći, nije lako biti tinejđer 

Bolje da ga malo muči izgled, nego da je umišljen :)

Sjeti se sebe kakva si bila pa ćeš onda razumjeti svog dečka i da li su tebi što značile riječi tvojih roditelja poput:

Pokušavam ga uvjeriti da ljepota dolazi iznutra ali nije lako :(

I moja 9-godišnjakinja se često gleda pred ogledalom i postavlja pitanja "jesam li debela?", "jesam li lijepa?" itd. Isto tako pogledava u moju šminku i vidim da puno toga kopira od mene. I ja sam bila takva kao mala :-)
Ali sam joj objasnila da nije bitno je li netko visok, nizak, lijep, ima naočale, frčkastu kosu ili pjegice. Bitno je je li dobar ili nije. I to je prihvatila. Primjetila sam, i to mi je drago, da pokušava zamisliti kako bi njoj bilo da joj se netko npr.ruga zbog toga što npr.nosi naočale (ne nosi ih).I to funkcionira.

Bok svima, ovo je moj prvi komentar na klokanici, pa evo da vas sve pozdravim. :) Što se tiče naših tinejdžera, samo oprezno s njima u ovoj dobi jer su strašno osjetljivi na svoj izgled. Tek izgrađuju sliku o sebi i trebaju našu pomoć da ostanu u ravnoteži. ;)

E sad, moje veliko pitanje je...kad današnja djeca ulaze u pubertet...???
Sve granice su se pomjerile.
Moj sin je sam 11 godina, ali smatram da je već sa 9 bio na nekom "ulazu" u pubertet

Pusti ga nemoj mu smetati i daj mu malo prostora,svi dečki su takvi