Draga JasnaD, moja djeca su još mala pa nemam takvog iskustva, to me tek čeka...sačuvaj Bože ako će biti kao ja. Sjećam se sebe u toj dobi i svojih ludih kompleksa kojima sam izluđivala svoje roditelje i koji su mi danas smiješni. Moja mama se toliko trudila razbiti tu moju nesigurnost, ponekad bi uspjela a ponekad ne. Bila je uporna i nevjerojatno strpljiva i na tome sam joj zahvalna. A što da kažem više, proći će...Sretno!!!
happy mum
I moja 9-godišnjakinja se često gleda pred ogledalom i postavlja pitanja "jesam li debela?", "jesam li lijepa?" itd. Isto tako pogledava u moju šminku i vidim da puno toga kopira od mene. I ja sam bila takva kao mala :-)
Ali sam joj objasnila da nije bitno je li netko visok, nizak, lijep, ima naočale, frčkastu kosu ili pjegice. Bitno je je li dobar ili nije. I to je prihvatila. Primjetila sam, i to mi je drago, da pokušava zamisliti kako bi njoj bilo da joj se netko npr.ruga zbog toga što npr.nosi naočale (ne nosi ih).I to funkcionira.
Sortiraj odgovore
Najstariji