Problemi s dojenjem

Nemojte odustajati od dojenja,a pogotovo ne ako imate mlijeka.
Meni je dojenje bilo užasno bolno na poćetku,toliko da sam plakala i dojila,ali nisam odustala i s vremenom je to postalo nešto zaista predivno.Danas sam ponosna što nisam odustala,i što moje dijete raste od moga mlijeka.
Nadam se da ćete se potruditi i želim vam sreću ubuduće

Ja sam s prvom imala problema. Nisam sve znala, slusala sam pametne savjete okoline... i ona sama po sebi nije htjela cicat. tako da smo dojenje zavrsili s mjesec dana. :-( ali s drugom je skroz druga prica. jos je u bolnici dobila na kilazi, jako lijepo cica od samog pocetka, ima 8 mj i jos dojimo. ali ovaj put nisam nikog slusala, a bilo je isto komentara da je gladna, da nije dobro mlijeko, da ga je malo... ali nista nije od toga bila istina. plakala je kad je bila gladna, nije neki fan dudice, vise je nema nego ima. ali bilo je situacija kad sam i ja plakala s njom jer je jedno vrijeme strajkala, ali nisam odustala, onda na pocetku su me jako bolile bradavice pa sam isto plakala ali nisam odustala. i sad se po noci budi i jede, nekad dva nekad tri a nekad i vise puta. prvih mjesec dana nisam ni spavala. cesto je jela i ne bi odmah zaspala. ali to se sve nekako vremenom izregulira. vec dugo uzivamo u dojenju i jako mi je krivo sto sad znam da sam mogla tako i prvu ali nisam zbog raznih utjecaja i mog neznanja. sama sam sebi rekla da cu je dojit dok god bude htjela i bas me briga sto ce mislit ljudi oko mene. svim novim mamama zelim puno srece u dojenju i samo budite uporne i slusajte svoju bebu. 

Pozdrav svima!
Osobno sam veliki zagovornik dojenja.Imam kćerkicu od 4 i pol godine i bila je dojena 18mj.U početku je bilo veellllikih problema jer su mi uvućene bradavice,sve sam probavala i tzv.šeširiće,sestre na Sv.Duhu su odmah rekle da neću moć dojiti,svi su bili negativni,počevši od obitelji,prijateljica...S obzirom da se derala u principu skroz od kad je došla doma kojekakvih savjeta sa strane je bilo na pretek. Zahvaliti mogu samo svojoj sestri koja me je uporno nagovarala da ne odustanem,da se borim dok se ne uspostavi ponuda i potražnja i tako je i bilo,tako da potpuno znam o čemu se priča ovdje. Ne želim nikoga spominjati,ali onaj tko je odustao nakon 6 tjedana,nema pojima što je ponuda i potražnja jer svako dijete prolazi tzv. skokove u razvoju gdje se sastav i količina mlijeka mijenjaju,pa se ne može pričati da mlijeka nema,da nije dovoljno,da nije gusto i kojekakve gluposti.
Da stvar bude još gora mi smo nakon mj dana završile u Klaićevoj jer smo imali iščašene kukove i bile smo mjesec dana u bolnici, a ja sam smjela ostati s njom na lječenju isključivo ako sam dojila. Ne želim vam ni opisivat u kakvom je položaju dijete na liječenju i kako se doji jer bi sve pale u nesvjest kad bi to pročitale. Znam samo da mi je bilo mučno od deranja djece koja su bile bez mama viseći s nogama u zraku bez imalo micanja 24 sata na dan,zato što su bila na bočici.
Nadam se da se nitko neće naći uvrijeđen sa ovim mojim tekstom,samo želim reći da se trebate informirati koliko je god potrebno i ustrajati na dojenju,jer nikad se ne zna kada će bolest doći i kada ćete najviše biti potrebne svome djetetu.

Draga Renata, ja te razumijem :) I meni su svašta govorili jer je mala noću cicala svakih sat i pol a danju svaka 2 sata, ali nisam odustajala jer kad sam na prvoj kontroli vidla da je dobila na težini kolko sam ja dobila u 3 mjeseca na flašici, reko nemate pojma, ja ću svoje dijete dojit, makar umrla. Dojila sam 16 mjeseci kad je sama prestala tražit. Manja sad ima točno godinu dana i nju dojim puno više nego sam veću jer je pravi cicoovisnik i za nju su svašta govorili, ali ne slušam više nikoga! Plakala sam od jada, iznemoglosti, bolova, ali nisam prestala. Neke žene vele da je njima to teško, ali to je tako kratak period njihovog života, a tad postavljaš temelj cijelog njihovog zdravlja i svega! Možeš mrvicu sebe žrtvovat za dobrobit svojeg djeteta

Draga Missha
Bas mi je drago  što se bar netko javio tko me podržava i razumije o čemu pričam. Ja osobno ne kritiziram one žene koje striktno odluče da neće dojiti zbog svoji osobnih razloga, neće i neće i tu priča završava. Ok! To je njihovo pravo, ali me smeta kada doje po 2-3 tjedna, pa počnu skokovi, pa treba duže cicati, non stop biti sa djetetom, pa onda krenu priče da nema mlijeka, a u principu onda treba najviše stisnuti zube i ne odustati. Jer šta, lakše je napraviti bočicu, dati djetetu da to iscuri, i gotova priča, stavit ga spavati i mama je gotova, slobodna za svoje potrebe.
A, kako bi ja dala bočicu, moje dijete je bilo u gipsu mjesec dana cijela zdjelica i oba dvije noge, nakon toga godinu i pol u metalnom aparatu, spavala sam u 2 godine po sat vremena po noći a cijeli dan ju nosila i tako obavljala sve svoje potrebe, jer ona nije mogla sjediti, znači samo nošenje ili ležanje. U potpunosti se slažem sa tvojom rečenicom "Možeš mrvicu sebe žrtvovat za dobrobit svojeg djeteta"!

Draga Rrenata, doista mislim da svojim postom nisi nikoga uvrijedila. I ja sam veliki zagovornik dojenja i u mom slucaju sam ja bila veci ovisnik nego moj sin. :-) Sa 13 mjeseci je poceo odbijati dojku. Ja sam uporno nudila, a on bi se opalio smijati i okrenuo glavu na drugu stranu. Plakala sam danima. Jos mu nudim, ali nece. Bilo mi je u pocetku jako tesko, ali sam borac po prirodi i nikad ne idem linijom manjeg otpora, a adaptirano mlijeko je za mene bilo upravo to. Ne osudjujem zene koje odustaju, jer doista zna biti tesko, pogotovo u skokovima, kako si i rekla. Ali tada treba stisnuti zube i izdrzati. Ja sam sretna sto jesam i sve bih dala da je htio jos dojiti. Tko zna mozda ce drugo dijete htjeti...
Koliko god tesko bilo, ni jedna zrtva nije prevelika, za nase male andjele.

Ja sam recimo bila jako razočarana kad je moja dobra kolegica prestala dojit jer joj je to bilo naporno. Ovako je bebača ostavila na čuvanju, a ona išla van i tak... Tak da ono.... Meni to nije u redu!
Ja s manjom 6 mjeseci nisam skoro ni izlazila jer je bila užasnuta novim ljudima, novom okolinom, nije se htjela vozit u autu ni kolicima i doslovno je htjela non stop cicat, a ni vodu nije nikad htjela na flašicu pit, a duda je samo stvar za bacanje :D I ona nije mogla shvatit da ja nemogu u 8 na večer doć 35 km dalje na kavu s curama, jer i ona ima dijete manje od mog, pa ona može... Ah, svatko ima svoje prioritete. Al kad je dijete u pitanju, nemreš bit sebičan

Da i mene moram priznati takve situacije uvijek iznova razocaraju, kazem ne osudjujem nikoga, ali gledam uvijek po sebi. I meni osobno nikada nista sto je vezano za dobrobit moga djeteta, ne moze i nece biti naporno, pa tako ni dojenje. Izgledala sam ko zombi mjesecima, bilo je dana kad nisam stigla ni zube oprati do popodneva, a pranje kose mi je bio luksuz. Kavu s prijateljicama da ni ne spominjem, ali za moju mrva ni jedna zrtva nije prevelika i vrijedilo je svake sekunde.

Ah, kad se sjetim toga, znao mi se suprug vratiti  s posla, a kad ono je na mjestu gdje me i ostavio:) Pa on pita kaj se nisi ni danas uspjela pomaknut s tog položaja, a da ne pričam tuširanje, moj ručak, kave s frendicama da ni ne spominjem. svi su me osuđivali pa kako ne stigneš, pa moraš imati i malo vremena za sebe, prošeći se malo da udahneš zraka, itd. Da, udahnut ću zrak na balkonu, ali ću i pritom slušati deranje vlastitog djeteta koje zove mama dođi!! Ne znam tko to može imati na savjesti.
Želim reći da treba dojiti, treba se truditi, ako ima problema pitati frendice, sestru, bilo koju ženu koja je dojila i vjerujem da bi svaka udijelila pokoji savjet, ali nikako ne odustati i sam sebi lagati da se ne može to izdržati. Može se samo ako se želi!!

Draga Renata!
Svaka cast na svemu sto si prosla. Mislim da je trebalo dosta strpljenja i hrabrosti za sve to. Sto se tice bradavica tu te razumijem. Ja nemam uvucene nego ravne i u pocetku je bilo dosta tesko jer nije sama mogla uhvatit nego sam joj ja stavljala u usta pa je to ponekad trajalo i trajalo i trajalo a ona cijelo vrijeme vristi. na kraju bi i ja s njom plakala od muke i redovno bi se preznojila. ali nisam odustala. sad vec dojimo 8 mj i sve je super. dobili smo i dva zubica, a tijekom njihovog izbijanja nocno cicanje sam jedva izdrzala jer se budila cca svakih 1,5-2. jedno vrijeme je uporno odbijala desnu cicu i nikako nije htjela cicat duze od minutu dvije. cak sam isla kod pedijatrice jer sam mislila da je boli uho ali bila je skroz zdrava. to je trajalo par dana i sve se opet unormalilo ko da nista nije ni bilo. taj sam period desnu izdajal da odrzim laktaciju.
s prvom curicom nisam uspjela jer nisam znala sve sto sad znam a i okolina nije bila od pomoci, pa cak ni pedijatrica. savjet je bio: hranite dijete svaka dva sata a ako trai prije dajte caj. dojila sam je samo mj dana ali nije mi ni ona pomogla jer nije htjela lijepo cicat. cim bi malo povukla odmah bi pocela plakat i vise ne bi htjela. kasnije su mi rekli da je to mozda bilo jer je rodjena 2tj ranije pa kao refleks sisanja jos nije skroz sazrio. i dan danas nisam prezalila sto je nisam duze dojila i vjerovatno nikad ni necu. zato sam rekla da ce druga cicat dok kad god bude htjela. 
jos jednom svaka ti cast i ja bi isto sve ucinila za svoje curice. i nikada ih ne ostavljam, osim ako bas moram (ako idem doktoru ili slicno). i u shopping idu sa mnom. a kavu sama s nekim nisam popila vec 2 god i 3 mj koliko ima starija.   mislim da bi me savjest pojela kad bi ja otisla u setnju i na kavu a njih pustila doma po lijepom danu a mogle su bit na igralistu ili gdje vec drugo i igrat se s drugom djecom. jednostavno ja tako razmisljam. nismo svi isti i ne pada mi na pamet osudjivat nekoga ako razmislja drugacije. imam i ja poznanicu koja je prestala dojit nakon mj dva jer joj se dojenje nije uklapalo u nacin zivota. ali to je njena stvar. mozda neko misli da sam ja luda jer sam stalno sa svojom djecom ali ja ne mogu bez njih i ubrzo ce bit vece i nece ni htjet vise bit sa mnom.  a da i ne pricam kako bi mi bilo krivo da netko drugi, ko ih vec cuva, prvi nadje zubic, vidi prvo puzanje, sjedenje, dizanje, okretanje, pricanje, smijanje.... meni su ti trenutci neprocjenjivi. 
oduzio se moj post i mozda sam malo i skrenula s teme ali eto, olaksala sam se malo.