Problem sa svekrvom

S jedne strane te razumijem zasto te to smeta. Ali opet s druge strane budi sretna da ti zeli pomoci. Razumijem da je mozda pretjerala, ali to ste trebale rijesiti razgovorom di bi joj ti objasnila zbog cega te smeta. Evo mi smo do nedugo zivjeli u istoj kuci, ali smo bili odvojeni. Znaci svekrva NIKAD nije dosla ako ju bas nismo pozvali. Jedino me jedanput, dvaput pitala da li trebam pomoc kad je dijete plakalo vec valjda pola sata. U vecini slucajeva kad ju zamolim da pricuva djecu, ona meni zakoluta ocima ili mrmlja sebi u bradu. Tako da budi sretna da ti zeli pomoci, ali razgovarajte o tome sto te muci. 
Meni je recimo iza sva 3 poroda mama nosila rucak prve dane (nije bas tako blizu), a sa svekrvom smo bili u kuci 🙈

Aniee

Pozdrav! Zivimo sa svekrvom koja je u zasebnom kucanstvu u prizemlju. Otkako smo dobili dijete, imam osjecaj da smo izgubili svaku privatnost koja postoji. Pocela je dolaziti k nama na kat po nekoliko puta dnevno. U pocetku je donosila rucak svaki dan i dolazila vidjeti bebu. S vremenom sam nadosla od poroda i pozelila se ponovno svojeg kuhanja pa smo muz i ja poceli opet sami. S vremenom mi je pocelo smetati sto dolazi vise puta dnevno k nama, kao da zaista vise nemamo nikakvu privatnost. Vrhunac je bio kada je pocela trcati gore svaki puta kada bi cula da beba place (dok ceka pravljenje bocice ili mu se npr mijenja pelena). Otprilike 5 puta sam vec rekla sa ne koea dolaziti svaki puta kada cuje plac bebe. Pa beba je, sve bebe placu. Ona na to odgovara sa "pa neka, doci cu ja i pridrzati ga radije nego da tako jako place". I vidim da zena ne razumije da mi to SMETA. Zadnji puta sam ponovila isto, samo ocito dovoljno ljutitim tonom da je napokon shvatila sa je pocela prelaziti granicu. Problem je u tome sto ona odonda vise UOPCE ne dolazi k nama vidjeti unuce. Niti je odonda vise ijedan rucak skuhala i ponudila. Dakle ocito se smrtno uvrijedila. A ja sam se osjecala lose i sljedeci dan joj rekla neka se ne ljuti, ali da znam biti na wcu kada dijete place. Znam se tusirati i izaci gola (a beba place). I da zato nema potrebe da bas svaki puta dolazi. Samo je odmahnula rukom i rekla "dobro" i nakon toga nas odnos vise nije isti. S jedne strane osjecam olaksanje jer je shvatila da je ocito presla granicu stalnog dolazenja, a s druge strane ne zelim da se ljuti jer ja zelim privatnost. Muz se na to samo nasmijao i rekao da pustim to. On nikada nije imao namjeru reci joj ista, kao nijedan sin svojoj mami, klasika. A ja sam ispala vjestica :)

Slično kod mene,samo mi muž stalni nju zove za svaki glupost.
Ali sam odlučila da ću početi ja kuhati
pa ću bar tu imat slobodu. Sad jedemo svi zajedno. Ali to mi ne smeta nego šta ne mogu jesti šta volim jer sam sama u tome,njima je to sve premoderno.
Jer ne jede se meni uvik fažol ili manistra ili meso, glup primjer.

Aniee

Pozdrav! Zivimo sa svekrvom koja je u zasebnom kucanstvu u prizemlju. Otkako smo dobili dijete, imam osjecaj da smo izgubili svaku privatnost koja postoji. Pocela je dolaziti k nama na kat po nekoliko puta dnevno. U pocetku je donosila rucak svaki dan i dolazila vidjeti bebu. S vremenom sam nadosla od poroda i pozelila se ponovno svojeg kuhanja pa smo muz i ja poceli opet sami. S vremenom mi je pocelo smetati sto dolazi vise puta dnevno k nama, kao da zaista vise nemamo nikakvu privatnost. Vrhunac je bio kada je pocela trcati gore svaki puta kada bi cula da beba place (dok ceka pravljenje bocice ili mu se npr mijenja pelena). Otprilike 5 puta sam vec rekla sa ne koea dolaziti svaki puta kada cuje plac bebe. Pa beba je, sve bebe placu. Ona na to odgovara sa "pa neka, doci cu ja i pridrzati ga radije nego da tako jako place". I vidim da zena ne razumije da mi to SMETA. Zadnji puta sam ponovila isto, samo ocito dovoljno ljutitim tonom da je napokon shvatila sa je pocela prelaziti granicu. Problem je u tome sto ona odonda vise UOPCE ne dolazi k nama vidjeti unuce. Niti je odonda vise ijedan rucak skuhala i ponudila. Dakle ocito se smrtno uvrijedila. A ja sam se osjecala lose i sljedeci dan joj rekla neka se ne ljuti, ali da znam biti na wcu kada dijete place. Znam se tusirati i izaci gola (a beba place). I da zato nema potrebe da bas svaki puta dolazi. Samo je odmahnula rukom i rekla "dobro" i nakon toga nas odnos vise nije isti. S jedne strane osjecam olaksanje jer je shvatila da je ocito presla granicu stalnog dolazenja, a s druge strane ne zelim da se ljuti jer ja zelim privatnost. Muz se na to samo nasmijao i rekao da pustim to. On nikada nije imao namjeru reci joj ista, kao nijedan sin svojoj mami, klasika. A ja sam ispala vjestica :)

Ma opusti se i ne stresiraj. Treba da imas svoju privatnost i ona treba da olabavi i da se ne ponasa kao dijete.
Jedna je stvar pomoc a druga trcat za svaki plac bebice.
I da si povisila ton nije ti za zamjeriti u ovim trenutcima.
A na tvom mjestu bi muzu nadrobila da izvoli rjesit problem i da njoj objasni neke stvari.
Isto bih postupila na tvom mjestu.
Ako hoce da se duri i ne shvaca da je malo pretjerala pusti ju proci ce je ako je imalo razumna.
Ti dalje po svom bez opterecenja.
Zivi svoj zivot u svom stanu u miru a ona treba da se najavi a ne da ulece kad god joj se cefne kako kazu.
Podrska za tebe i ne gubi energiju,usmjeri je ka bebici🙂

proljetnica1

Paaa zapravo i jesi vještica, žena je dolazila pomoći koliko sam shvatila, donijeti ručak, pridržati dijete… netko bi dao sve da u početnim mjesecima ima takvu pomoć. No sad nije dobro kad uopće ne dolazi, najbolje da si joj napisala koliko dolazaka i ručaka zahtjevas. Današnjim mamama svaka sitnica smeta, žena se s pravom uvrijedila. Dolazila je iz radosti vidjeti unuče i htjela provoditi vrijeme s njim, nije dolazila prigovarati sto i kako radiš npr

Meni isto dolazit i pomaže.
Ali onda da komentar na npr. Čišćenje 
Kao da ne čitam knjige nego sa uzmem metlu.

Svi mi nažalost imamo problema sa svekrvama 
Kod mene je u početku bilo divno i krasno ..Dočekala bi me ispred kuće lijepo ugostila i tako dok joj još nisam bila prava "nevjesta".. I nakon par mjeseci krenili su problemi da sam ovakva onakva svakakva. Nit pušim nit pijem nit se drogiram ni izlazim nigdje..svaki dan suprug ima rucak kuća je uvijek uredna i cista uz malu djecu ( blizanci koji su taman poceli puzat)   ali ja njoj ne pasem..Na svaku sam joj šutila jer su me tako učili uvijek pustala na sebe i da na kraju ne valjam
A kad sam prvi put odgovorila i suprotstavila se dobila sam 2 pljuske i ružne riječi da sam bezobrazna glupa neuredna prasica i tako 
Nakon par mjeseci prešla sam preko svega i počele smo normalno pričati jer živimo jako blizu jedna druge i sve zajedno nažalost radimo jer ja nemogu sve sama radi male djece. Pravimo se ko da se ništa nije dogodilo a moj suprug je sretan jer je sve kao i "prije"...Bar on to misli da je..Iako ja to necu nikada zaboraviti
Sta bi vi napravile na mome mjestu da ste bile u ovakvoj situaciji?🫣

Sorry na ovako dugome postu..Al mislim da se rijetko viđa ovako zla svekrva koja je u stanju udariti

Bome ne znam kako bi na tu temu komentarala.
Nije me udarila niti će, ali bole i riječi nažalost 

Jebiga nisam se snašla u situaciji takvoj ..ostala sam samo pafff cijela blokirala te napuštala prostoriju bez riječi..Nakon par dana dosla se ispricati radi toga jer sam suprugu rekla da nece nositi djecu u nje dok se ne dode ispričati... nismo pricale 3 mjeseca sad je sve normalno radi djece 
Al opet dosta često se toga sjetim a neznam da li bi mi razgovor sa psihijatrom pomogao 

Sad sta god da napisem bi lagala jer neznam sto bi stvarno napravila da dođe do takve situacije. Jedino sto znam da bi tu muz sigurno stao na moju stranu i nebi dozvolio takvo ponasanje. Drzi se i nedaj na sebe