Pozz svima.. Sto se tice samog clanka i preporuke da se prica “djecjim jezikom”, mene to strasno podsjeca na oponasanje koje se nikako ne preporucuje kod tantrumanja. Kod mog malca, bi i je, samo pojacalo prvobitan ispad bijesa. Ne smijemo ih oponasati dok traju ispadi, ali smijemo pricati kao oni, sto na kraju krajeva i je oponasanje. sa dr strane, dok ispadi traju preporuka je da se sa malcima ni ne pokusava pricati. 100autora, 100razlicitih metoda, jedna pobija dr.
A osobno me zanima jedna stvar..Na djecu se ne smije dignuti ruka, jer se na takav nacin odgajaju tj, oblikuju mali nasilnici. Ok..Nas su roditelji udarili, doduse, bilo je dovoljno da nas pogledaju, i nismo odrasli u nasilnike.Znamo drustvene i moralne norme, znali smo sutjeti dok uciteljica prica, i td..sa dr strane, danas propagiramo odgoj bez ijednom podignute ruke, osuđujemo kad netko dijete udari po guzi(jer ce mu to stvoriti tko zna kakvu traumu), a djeca su nam u skolama nesnosna, osnove bontona nemaju..Jucer na igralistu gledam, igraju se 3djevojcice.2 od njih jednoj zatrpaju igracku u pjescanik(4-5god), djevojcica ju ne moze naci, a mora doma..Njena pratnja ju trazi, malena ju trazi, djevojcice stoje pokraj, zadirkuju djevojcicinu tetu, malenoj bacaju pijesak u kosu..Njihove mame na klupi pricaju. E pa drage moje, ja bi za takvo ponasanje od svoje mame dobila po turu. I moj ce sin od mene, i nije me to sram priznati.I necu odgojiti nasilnika, ali ne mora biti ni neodgojeno deriste. Doduse, necu sjediti i pricati dok on zeza i gađa dr djecu.
halo
Sortiraj odgovore
Najstariji