'Plakala sam kad sam prvi put ostavila sina preko noći'

baš je lijepo i istinito, ta nevidljiva veza majke i djeteta, evo ja sam morala starijeg sina 2,5 godine prvi puta ostaviti kada sam išla roditi drugog sina, tri dana u bolnici, nema posjeta za tako malu djecu, naravno išla sam sa dobrim, najboljim razlogom ali nisam se usudila ta tri dana ni pomislit na starijeg sina jer su suze nezaustavljivo krenule, a bio je doma sa tatom, u najboljim mogućim rukama, tata ga razmazio skroz svejedno još uvijek plačem kad se sjetim koliko mi je falio, sada svi nude starijeg uzet na koji dan da kao dođemo sebi sa bebom, da odmorim, stanem na noge pa kaj su normalni, ne dam ga na sat vremena više, a kamoli na koji dan...

Mislim da bi bilo tko na mjestu Doris donio odluku o povratku na posao ranije. To je jednostavno takav posao, ali vjerujem na kraju ispadne po dnevnoj satnici da je Doris više s malim, nego mama koja rinta 8 sati i još 1 sat izgubi na put.

mmama, mali ima 2.5 godina, pa možda bi se i on volio malo poigrati s drugim ljudima , a ne samo s mamom koja ima bebu na brizi.
Ipak nije baš takva drama da ga daš na čuvanje 2-3 sata

to sam karikirano rekla, živimo dosta daleko od mojih roditelja i relativno daleko od njegovih tako da je dijete "osuđeno" na mamu i tatu i park te društvo iz parka, naravno da se druži sa drugim ljudima, obožava kada neko dođe i kada smo u prilici idemo okolo svugdje negdje skupa, kaj mogu potvrdit i cure sa klokanice  dapače jako je društven, eto to sam malo htjela da dođe do izražaja koliko teško mi je bilo kada se nismo vidjeli tri dana i tri noći i kako mi je faliooooooooooooo :(