Sada imam 20, a ostala sam trudna sa 19 godina. Nakon 2 tjedna kasnjenja menstruacije decko i ja odlucilo smo napraviti test i bio je pozitivan. Otisla ginekologu i bila u 6 tjednu trudnoce. Nama je to bio katastrofalan sok. Suze su tekle u slapovima. Postavljali smo pitanje sto dalje, ja sam upisala prvu godinu faksa, kako dalje, kako reci roditeljima, kako i sto je najbolje. Nakon tjedana i tjedana razgovora odlucili smo zadrzarti bebu.  4 mjeseca smo skupljali hrabrosti reci mojim roditeljima. Kada smo priopcili vijest moja mama samo da nije dobila slom zivaca. Taj dan pamtic cu kao najgori u zivotu jer su moji roditelji od prvog trena trazili da pobacim tvrdeci da cemo si unistiti zivot, a ja sam se suprotstavljala i nisam zeljela.Trajali su ti nagovori danima ali nas dvoje smo zeljeli tu bebu, odlucili smo sve okrenuti i posveriti se tome nevinom bicu. Moji roditelji, mojim odlaskom od kuce, popustili su i prihvatili cinjenicu da cu roditi to dijete i da ce biti baka i djed. Nasom cvrstom voljom i zeljom za tim djetetom nadvladali smo sve i svakoga. Vjencali se, i ubrzo je na svijet dosla beba. Svijet nam se preko noci promjenio ali nikada nismo pozalili. Moji roditelji obozavaju unuce i sada zale za svim onim rijecima a muz i ja smo presretni sto imamo zivog i zdravog sestomjesecnog djecaka. Svakim danom nosi nam novo veselje i to nam je bila najbolja odluka u zivotu i da nismo na taj nacin bili odlucni zalili bi dan danas. Zato cure nemojte odustajati od zelje ma koliko i tko god bio protiv vas..vi najbolne znate sto zelite i nemojte si uskratiti svakodnevni jutarnji smijeh i poljubac vaseg djeteta jer nista nije lijepse od tog osjecaja! Drste se, vi to mozete.

Samo one koje su to prosle iz ovog ili onog razloga,znaju koji to kriz ostaje nakon…i sama sam mislila da je to ispravno…ni danas neznam jesam li bila u pravu..ostala je praznina..ali opet neznam da li bi svom djetetu mogla biti majka kakvu zasluzuje..

Nikad se nisam našla u ovakvoj situaciji jer sam bila svjesna što bi mi donijelo neodgovorno ponašanje. Prije sam mislila da je pobačaj samo još jedan izbor u životu, nužno zlo, ali otkad sam majka, spomen pobačaja me samo rastuži. U 6. tjednu nam je potvrđena trudnoća i rečeno nam je da srce kuca. Srce ne kuca kod neživih organizama....

Pčelice, svaka čast za hrabrost 

Pretuzna priča 😥