'Ne bih prekidala porodiljni da nisam morala'

E naslov me potaknuo da napišem kako u potpunosti razumjem situaciju?! i ja sam prekinula porodiljni iz istih razloga,a prije toga nastaju problemi kako i na koji način da dijete upišemo u jaslice jer sami živimo,a bake i djedovi su udaljeni od nas preko 400km…dadilja nije dolazila u obzir jer su im cijene čuvanja “masne”,taman što zaradim trebala bi njima ostaviti i ostaje meni za gablec?! to je jako teška odluka, i svi su nas odgovarali od toga da izdržimo nekako,ali nisu shvaćali da smo mi morali dobro rasporediti kako i šta kupiti a našem djetetu nesmije ništa nedostajati?!  uspjeli smo i krenuo je u jaslice ovu jesen,a mama na posao,,,tu ide borba sa virozama i začepljenim nosićem svako malo,,,inače super se uklopio i prihvatio jaslice a od sebe je veseljko!  i dalje je borba financijska jer kad si na bolovanju za djete nemaš 100% naknadu…ali sve je to život, cijenimo zajedniče trenutke kad smo nas troje sami doma i uživamo skupa!!

hm,ne znam nebi htjela osudivat ili pametovat,ali stvarno ne razumijem koliko je to malo novaca da se prekine porodiljni.pa to je 6 mj za izdrzat.Ja sam dobivala minimalac,muz je imao nekakvu prosjecnu placu i izdrazali smo.Bila sam sa 3 djetetom do 3 godine doma.I nista nam nije falilo imali smo sve ko i prije

Draga Lucija to samo znači da si imala izbora i mogućnosti!
Ja sam se oba puta vratila na posao nakon 6 mjeseci jer sam samohrana majka i novac koji ti daje država nije dovoljan ni za pelene a kamoli za režije i ostale potrepštine. Voljela bih da sam imala izbora i  da sam mogla ostati punu godinu sa svojim djetetom ali život je nešto sasvim drugačije. Hvala dragom Bogu da postoje na svijetu prekrasni ljudi koji vam pomognu u tim trenucima. Mislim da bi najpravdenije bilo da stvarno svatko dobiva cijelu godinu 80% svoje plaće, a nezaposleni kao što je bilo i do sada, mislim da onda ne bi bilo ovakvih priča.

Oprosti Vida, ali mislim da uz posao profesorice u skoli bas i nije neki problem vratit se na posao nakon 6 mjeseci. Ja ti mogu reci da sam se ja svaki put vratila na posao nakon 12 tjedana i to s radnim vremenom od 8-17. I nisu ih cuvale bake i tete nego su isli u vrtic. Nista se nikome nije dogodilo.

Kad imaš kredit ili moraš plaćati stanarinu velika je razlika od 2660 (ili u mom slučaju je bilo 1660 kn stalno jer nisam imala dovoljno staža za normalni porodiljni) do npr. 5500 kn plaće…tako da sam se i ja vraćala nakon 6 mjeseci i opet ću tako jer prvenstveno imam kredit, a i hrana je skupa. Pazimo na svaku kunu a opet ispada da krpamo kraj s krajem….nekako je sve lakše barem kad se naučiš s mužem razgovarati o tome i ne uzimati novac kao neki problem u braku i svađati se oko toga. 

Radim u školi i nije to baš tako jednostavno uskladiti bez obzira na naše kao “kratko” radno vrijeme…ja putujem na posao, a suprug i ja radimo suprotne smjene što je u jednu ruku i dobro ispalo za dijete, ali u tim smjenama se i preklapamo pa je sreća da je dijete primljeno u vrtić jer bi morala moljakati nekoga da mi pričuva tih sat i pol preklapanja.

Didi sad ne mogu naći link, ali vrlo rado bi ti ga poslala da vidiš od čega se sastoji posao jedne učiteljice ili profesorice u školi….to nije posao od 8 do 12 kako svi misle, a nije ni onaj od 8-17 pa si doma i boli te briga…psihički je 10 puta naporniji od većine poslova i nikad nisi gotov, doma slažeš ideje i radiš na sebi i svojim satima za idući dan…naravno ako si savjestan radnik =)