Nemoj brinut, naša je počela sama ić spavat tek poslije druge navršene godine prek dana, na večer se mora još pomazit s nama a ima skoro 3 godine. Pričala sam sa sestričnom, njena veća cura ima skoro 6 godina i još se voli pomazit sa roditeljima prije spavanja nekad, a manja koja ima 3 ni neće ić sama, nego ju moraju malo ponosat. Mislim da je to od djeteta do djeteta i ja nebih tak nešto forsirala, jer su samo sad tak mali i jako im puno znači naša pažja i naše maženje

Moj preko dana jos ne moze sam zaspati nego sjedim kraj njega i zaspi onda sam,a na vecer isto imamo mazenje,nakon flase pa kupanje i spavanac i spava cijelu noc,ako se i probudi potiho mu se javim  i spava dalje

Mame da li imate kakav savjet. Bebač mi ima  17 mjeseci i nikako da uhvati ritam za spavanje. U početku je samo na rukama spavao,sad hoće da zaspi ali uz mene na krevetu pa ga prenesem u krevetić. Također mi se do jutra budi 1-2 puta i priča kao da je spavao zimski san,zanima me da li imate iskustva u takvim situacijama jer neznam šta više napraviti. Noću je najbolji za igranja i budan je obavezno 1-2 sata . Po danu slabo spava,kao da mu taj san smeta.

Nauci ga na vecernji ritual i tako svaku vecer. I moj je znao se buditi i igrati se kod nas u krevetu po 1-2h dok ga nisam naucila da sam zaspi i po noci ako se probudi potiho mu se javim ili spava cijelu noc

Imam bebicu od 5 mjeseci, ali trebam savjet vas mama koje imate malo starije mališane. Uspavljujem na rukama i navečer i preko dana jer koliko god mi je to teško zbog bolova u leđima, opet mi je nekako najlakše jer je najmirnije. E sad... zanima me, prođe li ta faza uspavljivanja na rukama sama od sebe ili ćemo doći do toga da zaista moramo prekinuti s time na neki od težih načina (razni razni treninzi i sl.)?! .

Moje je mišljenje da svaka mama zna najbolje za svoje dijete, a zašto je to tako, ne samim tim što ga je rodila, već što s njim/njom provodi najviše vremena.I prema tome, kad si s nekime po cijele dane (unutar prve godine) i poslije kad mama krene na posao, ako i dalje posvećena djetetu, bavi se njime, igra i mazi, naravno da ga ona i najbolje poznaje. zna točno što mu fali, treba, što mu godi,a što ga ljuti..Može to biti i tata ili neka osoba koja skrbi o djetetu, svejedno, ali dobro poznaje dijete i uvažava i ispunjava njegove potrebe. I tu nema greške, dijete mora biti zadovoljno. E sad, naravno da ni svaka mama nema beskrajno strpljenja, ima tu neporspavanih noći, razmirice s mužem, prijateljima, bliskim čanovima obitelji, razne krize itd, ali to je u konačnosti sve život, zar ne? Međutim nije dobro nikako, po meni, da  frustriranost, cendravost ili bilo koji oblik negativnog ponašanja potraje dulje vremena, tj. da se izrazim jasnije, dulje dana. To na dijete može jako negativno utjecat, najviše psihički, prema tome, poradite malo na odnosu s djetetom, u smislu otvorenosti. Budite to što jeste, zaigrajte se s njime, škakljajte ga, gledajte crtiće..budite kreativni roditelj. SRETNO!