Super članak :)
Meni je najbolje kad za stariju kćer viču kak je meni slična, ja to ne vidim, nije mi ni mužu slična, reklo bi se tati :D Moje ima to kaj je tamna, visoka i ne voli jest :D A sve ostalo je njeno :D Al je zato manja identična svekrva, samo kaj je opet tamna po meni :D Kad me naljuti onda ju zovem svekrinim imenom :D
Manja je zato moja maza, starija je tatina od kad se rodila :D U bolnici sam nakon poroda vikala da ima mužev nos, pa mi se doktor smijao, a ja onako- Ak mi ne vjerujete, odite pogledat u čekaonu :D
Na sreću, nema njegov nos :DVidjet ćemo na koga će biti, al mala je glumica velika i sve okrene na svoje, tak da je po tom slična mojoj sestri. Veća pak ucvili i bude kakti tužna, pa tak okreće na svoje i po tome je meni slična :D Ili kad to ne upali, onda ide glavom kroz zid, a to je muževa karakteristika.Reklo bi se da su obje neki smiješni miks svakog pomalo :D I da, ni jedna nije pobrala muževe zelene oke, pa da budu crnke sa zelenim okama :(
Odličan članak! Tema je super, kao i stil pisanja koji me oduševio :).
Imam jedno dijete i drugo na putu, ali se skroz mogu priključiti temi. Moja je curka kako kažu "pljunuta" tata!! Ali vjerujte mi, doslovno kao da je netko stisnuo COPY- PASTE 
. I to ne dok je on bio mali, nego je ista tata u sadašnjem obliku 
.
I tako je već 4 i pol godine slušam jednu te istu priču.... "ajme, ista tata, ovo još nismo vidjeli da dijete tako može sličiti na tatu...". I sad nam treba doći još jedna princeza. Kakve sam sreće, opet će biti na tatu 
. Ma šalu na stranu, na koga god da sliče one su moje dvije srećice koje je mama nosila, i još uvijek nosi ispod svoga srca <3
...kad sam konačno nakon 13 sati ugledala svoju pricezu, mali zamazani smotuljak, prvo što sam pomislila je isti tata...oči, puno crne kose koja se lagano frčka, prstići...naravno kad smo došli kući, ama baš svatko tko ju je vidio je rekao isti tata...isti tata...i tako iz dana u dan...u međevremenu je moj mali smotuljak narastao u malenu curicu ravne plave kose i plavih očiju kao nebo (e tu se bacila na moju familiju,boja očiju, moj tata i seka imaju takve lijepe oke, nekad sam i ja imala plave oke, al su moje pozelenile)...sad je mix nas dvoje,iako i dalje većina govori isti tata...
mama10
Kad se mudrica rodila, svima je bilo očito da je sin isti mamin tata, tj djed. No, nakon par mjeseci ta se sličnost počela lagano gubiti, no mališan je i dalje bio isti svoja mama za koju kažu da je nitko svome čači ne može ukrasti. Međutim, neki nisu bili zadovoljni tom slikom pa je mama morala neprestano slušati kako je mališa iiiiiiisti svoj tata. I sve što je beba stara tri, pa četiri mjeseca radila ili imala - sve je bilo identično tati zbog čega je mama često imala napadaj panike, jeze da je zapravo rodila svog nevjenčanog supruga. Kad su prošle te priče kako je sve što radi, to kako spava, jede, gleda, maše rukicama... isto kao i kod njegovog tate u toj dobi, sve smo više izlazili u šetnje i susretali smo sve više ljudi. To je, pak, dovodilo do toga da smo i češće morali slušati 'isti je tata', 'isti je mama', ali uz nadopunu zbog koje se i mami i tati dizala kosa na glavi 'nemoj se ljutiti'. Kao, nevjenčani i ja zapravo smo u natjecanju na koga će više sličiti pa je bitno naglasiti onom drugom, onom komu ne sliči, da se ne ljuti. Frustrirajuće dok ne počne biti zabavno. Sreća pa nevjenčani i ja mislimo da je ipak bitnije da pokupi najbolje od mame i tate, ali na po pitanju onog vani, već onog što je unutra - karaktera, osobine.... A tu je na dobrom putu ;-)
Sortiraj odgovore
Najstariji