Mama sam jedne djevojcice 8g I djecaka 14 god, volim ih, cuvam, pazim I mazim ali sam uvijek nekako znala da uvijek mogu biti bolja mama, jer za to nema skole nego nas uci zivot kroz vlastita iskustva….Kada sam osjetila…??? Kada su mi isti dan zavrsili u bolnici ….Stajala sam na sredini hodnika, na jednoj strani je malena u tarumatologiji , a na drugoj strani mali na onkologiji, stajala sam zbunjena, uplasena, tuzna, jer srce me je toliko boljelo I nisam mogla uciniti niti jedan korak , jer ako bih krenula prema maloj, ostavljam malog , ako bih krenula prema malenom onda ostavljam malenu …Tad sam shvatila da sam dobra majka koja svoju djecicu voli podjednako, koja je po cijele dane trcala kroz taj hodnik, da ni jedno ne osjeti da me nema, da ne osjeti da je sam….Sin mi je rekao, hvala ti mama sto me ne ostavljas samog ,sto si uvijek tu i ako znam da je seka manja , da njoj trebas vise nego meni , razumijem te ,I hvala ti sto si tako dobra mama…TAD SAM ZNALA DA SAM NAJBOLJA MAMA NA SVIJETU….,,
Sortiraj odgovore
Najstariji