Moj je bio u jaslicama od prve godine života jer je morao. Nije mu bilo loše, dapače uživao je tamo i svaki dan me dočekivao sa smješkom na licukad bi dolazila po njega. Bio je non-stop bolestan prvih godinu dana, ali zabluda je da se djeca razbole zato jer su mala. To sam shvatila kad im je u grupu došla hrpa djece sa navršenih 3 godine, bolesti su morali proći a ovi naši koji su bili tamo od prve godine više nisu toliko se razbolijevali. Moj sin je uvijek bio društveno dijete i on bi poludio doma samo sa bakom ili čak i samnom jer baš mora imati društvo djece oko sebe. I sad kad je krenuo u školu po cijele dane govori da mrzi ljetne praznike i da jedva čeka školu da vidi frendove. Iskustvo u jaslicama puno ovisi i o odgajateljima naravno s kojima sam ja imala sreće, svi su bili divni. Slažem se sa pčelicom_majom da tamo stvarno puno toga nauče i to sigurno prije nego kaj bi ih mi doma tome naučili. I drugo će ići u jaslice a sad bi mi ga čak i imao ko čuvati....

Moj maleni je krenuo u jaslice sa godinu dana i nisam požalila niti malo...istina da je na početku bilo problema sa prilagodbom ali brzo se je naviknuo i sada ima 1god i 10mj i obožava ići u jaslice,čak se nekad i neda doma koliko uživa tamo a da ne govorim još koliko je toga naučio uz drugu djecu u vrlo kratkom roku što me je iznenadilo...

Smatram da roditelji koji nisu dali dijete u jaslice, nisu adekvatni za raspravu. Ima djece koja su boležljiva i to je činjenica, ali i nije pravilo da dijete starije dobi ne bi bilo čak i više boležljivo. 
Imam poznanike koji su dali djecu kasno u vrtić, i bila su bolesna stalno, dok je moje dijete išlo u jaslice sa godinu i 2 mjeseca, i jednom samo imala temperaturu. Nisam imala sreće da ju ima tko čuvati, jaslice smatram kao jednu socijalnu i društvenu sredinu, gdje djeca jako puno uče. Meni se pokazalo kao jako dobro! I ne zazirem od jaslica.

Moja  djeca su od prve godine u jaslicama i nisam imala nekakvih vecih tegoba prvi sin je krenuo u jaslice tocno sa godinu dana i evo danas ima 11 godina i on nezna sta je atibiotik jos nikad nije imao temperturu ni nista, drugi mali za razliku od prvog od kad se rodio pa do prvog rodendana bio je non stop bolestan a sad je super zdravi 3 godisnjak a u jaslicama od prvog rodendana i super mu je,Ja nemam baku servis ni nikoga drugog mislim imamo i bake i djedove ali ih nikad nebi mucila da moraju meni cuvati djecu,oni su nas odgojili i sad neka uzivaju u svom zivotu a ne da su prisiljeni se dizat u 5 ujutro da bi preuzeli moju djecu i bili sa njima do 4 popdne i tako citavu godinu ili godine.

Ja nisam bila sretna što moram staviti dijete u jaslice sa godinu dana i svega dva mjeseca. Nije ni hodala još. Bojala sam se da će joj netko stati na prste, da će pasti sa tobogana, da tko će razumijeti da li je gladna ili žedna...No, nakon sastanka sa roditeljima u vrtiću, psihologinja i tete upozorili su roditelje upravo na tu frazu i strah kod roditelja, "nužno zlo". Ako tako vi, roditelji mislite i osjećate, biti će teško, tako su nam rekli. Pripremili su nas na ritam jaslica, na čemu da radimo preko ljeta, kako da djeci olakšamo. Pridržavala sam se revno svega i vjerovala sam im, i nakon dva tjedna prilagodbe koja nije bila ugodna jer moja kćer nije imala baš nikakav prelazni predmet, dudu, igračku, ništa, nikada nismo imali nikakav problem. Čak smo i sa bolestima prošli dobro, imala je prve godine dva bronhitisa, jedan za drugim, popila je antibiotike, da, nisam bila sretna, ali evo, nakon toga nikada ništa. Nikada nije plakala kod ostavljanja, nema problema sa drugim tetama ni zamjenama i sigurno tamo dobije stvari koje joj doma baka ili deda, ni ja ne bi pružili. O samostalnosti da ne pričam. Tako da ne dvojim da ću i drugo dijete staviti u jaslice bez problema. Možda je stvar do vrtića (nije privatni) i teta, ali ja eto baš nikakavo neugodno iskustvo nemam i sretna sam zbog toga.

Pozdrav svima! Mama sam 21mjesečnog Jana,i korisnica produljenog rodiljnog dopusta koji mi istiće iduće godine. Uz razlog povratka na posao (u ožujku 2016.),a i radi preventivnog pravovremenog Janovog privikavanja na boravak u grupi,razmišljam o upisu u jaslice ove godine.Ono što me brine je:

1. da li mogu dijete upisati u jaslice ako koristim produljeni rodiljni dopust do djetetove 3.godine? 
    navodno vrtići  primaju takve slučajeve ali u skraćenoj verziji boravka (4-5sati),što mi u potpunosti
    odgovara... (kao nedonošćetu s oštećenjem zdravlja i blagim kaskanjem za vršnjacima prioritet je     njegova socijalizacija,osamostaljivanje,sveopći napredak,a i osigurati mu mjesto u jaslicama)

2. zakonski,dijete se upisuje u jaslice/vrtić prema mjestu stanovanja... spadamo pod općinu
    Črnomerec a vrtići pod koje pripadamo lokacijski su nam puno udaljeniji nego neki od npr. općine
    Centar. Da li je moguće predati zahtjev za upis ipak u ove lokacijski bliže..?

Bila bi neopisivo zahvalna ako itko može podjeliti svoja saznanja i informacije o ovoj temi, s obzirom na uvijek neke novije i novije zakone...

prije smo imali obje bake i oba djeda,tetke,strine i svu mogucu vojsku za eventualno cuvanje.bez problema sam malenog ostavljala njima na cuvanje na sat-dva,cak i preko noci ako je bilo potrebno.nikad nije bilo problema ni njima ni njemu,a ni meni.ali svedno nebi htjela da mi baka odgaja dijete svaki dan.ona mu sigurno zeli sve najbolje ali znam da nebi slusala mene kad bih rekla nemoj mu dati ovo ili ono.kod nje nebi naucio dijelit stvari s drugom djecom,nebi se naucio ni igrati s drugom djecom,jer tu je samo baka.
tako da sam u svakom slucaju i tad bila za vrtic bar 2-3sata da nauci sto je red rad i disciplina,i sto je autoritet.
sad zivimo daleko od rodbine,nemamo ama bas nikoga kome bi ga ostavila,tako da smo i sad ZA a i PRISILJENI na jaslice.i nevidim u tome nista lose.

sad smo na prilagodbi vec drugi tjedan,ide malo teze zbog nepoznatog jezika,ali napredujemo,danas me vec manje trazi.
tete su jako dobre,njih 3 na trenutno 10 djece,a najvise ih bude 15.

Nemam iskreno nista lose protiv jaslica. Smatram da pedijatri malo pretjeruju. Bolesti se moraju preboljeti. Ja i muž moramo raditi. Dijete ce se nauciti redu. Ja se iskreno ni ne sjecam di sam ja bila u tim godinama i nista mi ne fali. Netko mora i raditi.