prvi u hrvatskoj
Draga Kokolina, da, da, sve smo mi u otprilike istim situacijama... Kako je Paris ranije rekla, svako njihovo razvojno razdoblje nosi nešto svoje, a mi smo tu da budemo uz njih i olakšamo im tegobe što bolje možemo... Meni je lakše kad se ovdje s nekim posavjetujem. I tako ide dan po dan, a onda se zapitam kad su prije prošli...
Krešimir 19.08.2014. <3
Da utješim malo pokretačicu teme (usput,super tema). Ja sam prije koji dan tri dana pucala po šavovima.
Rasplakala bih se od muke, a žao mi pred curicom plakati, kad sam sama onda sam preumorna i da plačem :) Skupilo mi se svašta. Čišćenje, kuhanje, spremanje, i uz sve to beba i njezine svakodnevne potrebe. 6 mjeseci jednog te istog rada, a imala sam osjećaj da nisam ništa sposobnija, pametnija, uhodanija. Muž pomaže, naravno, ali šta kad sam ja doma većinu dana sama. Nisam njemu ništa govorila, jer nisam znala šta mu reći. Dijete zdravo, zadovoljno, mi svi dobro,a ja nezadovoljna. Treći dan sam pukla, rekla mu, a njemu žao, naravno. Samo mi je trebalo malo razgovora i nečije tuđe "Radiš sve sama i radiš odlično."
Idući dan sam ispekla dva kolača :D
Ima dana kada se ne mogu pokrenuti i ništa mi ne ide od ruke, a onda dođu dani kad sve kao od šale ide. Mislim da nam je svima tako.
A što se zubića tiče - Calgel je zakon nama !
Da..valjda i ja po nekad puknem zbog toga..sve jedno te isto..nemogu nikud jer cica mora uvijek biti u blizini..kuhaj,peri,zabavljaj,uspavljuj..onda muz dodje i veli da je umoran..a ja puknem..ne ja nisam umorna..ja cijeli dan sjedim i uzivam...pa mi bude zao..i tako ..ali kad mi se moj decko nasmije,zaguguce ...nebi tu srecu mijenjala za nista na svijetu...obozavam ga
Da..valjda i ja po nekad puknem zbog toga..sve jedno te isto..nemogu nikud jer cica mora uvijek biti u blizini..kuhaj,peri,zabavljaj,uspavljuj..onda muz dodje i veli da je umoran..a ja puknem..ne ja nisam umorna..ja cijeli dan sjedim i uzivam…pa mi bude zao..i tako ..ali kad mi se moj decko nasmije,zaguguce …nebi tu srecu mijenjala za nista na svijetu…obozavam ga
jedan njihov osmjeh i sva muka nestane ko rukom odnešena.. nadam se da imaš nekoga za razgovor, ustvari da dragi razumije kako se osjećaš.. evo mi smo čak prvih 2 mjeseca i više bili na sendvičima, pečenim jajima i pizzi, zašto ne.. lijepo sam mu rekla( kada sam ga ulovila, pošto radi u smjenama pa ga nema cijeli dan, pa cijelu noć itd...) sama sam sa dvoooje djece, oni su mi najbitniji i ok kužim da dođeš umoran navečer doma ali ima dana kada sam do prve kave jutarnje i ja umorna već i ne pada mi napamet nakuhavat i prat jer sam eto domaćica pa je red da to napravim, ako sam za igru taj dan, igram se sa P cijeli dan, ako nisam jer me baš ulovila žuta minuta za glancanjem onda dijete pati taj dan a ja stan srdim cakum pakum.. i malog isključivo dojim, i u šetnji smo svaki dan, jer to da sa njima provedem kvalitetno vrijeme mi je najbitnije.. tako da razumijem itekako da ima dana kada si prepolovljena ali probaj se opustit, dani prebrzo prolaze, mali prebrzoooo rastu i ako ne skuhaš, ne popeglaš ili ne opereš suđe skroz do navečer ne bude smak svijeta...
url=https://lilypie.com]
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji