O kako sam ljuta i jadna. 
Mi od početka bijemo bitku sa stavljanjem na ciku. U bolnici mi to nikako samoj nije uspijevalo, uvijek sam morala zvati sestre. One su se isto mučile. S vremenom je mali miš naučio prihvatati ciku, ali problem je što i nakon više od mjesec dana mene to užasno boli. Najgori su prvih 10-tak sekundi nakon što prihvati bradavicu. Doslovno se grčim od bolova. Tješila sam se da su bradavice preosjetljive i da će one vremenom očvrsnuti. Ali kako se bol nikako ne smanjuje počela sam pretraživati net u nadi da ću naći neko rješenje. Jednostavno mi nije bilo jasno da nešto što bi trebalo biti predivno iskustvo i povezivanje s bebicom može tako boljeti. 
Prije tjedan dana bili smo na pregledu kod pedijatrice i ona je vidjela da malac ima lagani frenulum jezika, ali kao nije strasno. Tek sam kod pretraživanja neta naišla da to utječe na prihvat dojke, pogotovo ako je u kombinaciji sa frenulumom gornje usne (što je slučaj kod nas, a doktorica to nije ni vidjela). Našla sam mnogo stručnih članaka o tome na stranim stranicama, ali ovo možda najbolje opisuje i moju situaciju (moram priznati da su mi suze tekle u potocima kad sam ovo čitala jer sam skužila da nisam luda, da postoji stvarni razlog moje boli):
http://santabarbaralactation.com/blog/mothers-experience-her-infants-tongue-tie

Ono što me šokira je kako je moguće u danasnje doba kada se toliko propagira dojenje da nitko u bolnici ne pregledava novorođenčad da li ima frenulum gornje usne i jezika (frenulum jezika zahvaća 4-11% novorođene djece). Pogotovo jer se to lako može rješiti dok su mama i beba još u bolnici sa 5-minutnim zahvatom. I da to nisu vidjele ni patronažna sestra ni pedijatrica, već ja kao potpuni laik moram pretraživati net i tražiti uzroke.

Evo malo sam se pojadala, da mi bude lakše. Probat ćemo dobiti uputnicu za otorinolaringologa, pa da vidimo jel se to može riješiti. Ako netko od vas ima iskustva vezano za ovu temu molila bih da ih napiše.