Djeca i vjera

Kako djetetu prenosite svoju vjeru? Što sve radite da biste mu približili vjeru u Boga? Pet odgovora na ovo pitanje koja nam ostavite u raspravi ispod članka od četvrtka 14. do srijede 20. kolovoza do 11 sati nagradit ćemo našom knjigom tjedna 'Biblija kroz igru' u izdanju Naklade Slap:
https://klokanica.24sata.hr/skolarci/slobodne-aktivnosti/neka-vase-dijete-upozna-bibliju-kroz-igru-1838

Prvenstveno sam za to da se djetetu pruži ispravna predodžba Boga.Ne gledam previše po molitvenicima,jer dijete ionako ne razumije napisanu molitvu.Najbolje je da dijete samo izrekne molitvu koja mu se čini prikladna,nešto što je na dječjoj bazi i što ga u tom trenutku najviše obuzima.Nešto što će reći neobavezno u smislu zahvale kao što razgovara i samnom.Smatram da je to u ovom trenutku dovoljno i primjereno za njegov uzrast,a kasnije što više odrasta i mijenja se,tako se mijenja i njegova predodžba i o svemu razgovarati jer to i je smisao uvesti ga u vjeru bez terora da mora ići u crkvu

Nastojim svom djetetu ne nametati gotove zaključke ili svoje odluke kao njegove. Prepuštam sinu na odluku u što će i koliko vjerovati. S obzirom da smo katolička obitelj, po tome je i mom sinu ta vjera najbliža i kako mi je sin vrlo radoznao i često propitkuje, pa i pitanja o religiji, vjeri, Bogu i anđelima (koji ga posebno intrigiraju). Kako bi donekle odgovorila na većinu postavljenih pitanja, morala sam se i sama dodatno educirati. Već u dobi od šest godina kad je naučio čitati kupila sam mu ilustriranu (dječju) Bibliju koju je znao gotovo napamet i strašno ga je zanimala, posebice Stari Zavjet.No, da je krenuo i drugim stopama i da mu se sviđala i neka druga religija, stala bi uz njega, jer religija bi trebala biti isključivo stvar osobnog uvjerenja svakog čovjeka, pa i djece. Ako moje dijete u daljnjem životu i tijekom svog odrastanja spozna da naša vjera njemu više nije prihvatljiva, za tu odluku imati ću razumijevanja i podržati ću ga. Svome djetetu želim usaditi "slobodan duh" kako bi neopterećen nekim strogim pravilima (dogmama) znao se snaći u svakoj budućoj novonastaloj situaciji.

Svojoj djeci sam prenosila i prenosim još uvijek ono što je meni u srce usadila moja pokojna baka.  Kao beba od 9 mjeseci ostala sam kod svoje bake. Živjela sam u tom duhu da je vjera nešto jako važno, nešto što nas jača, što je dio nas i što jednostavno trebamo živjeti. Naučila sam sve molitvice od Anđele čuvaru mili, Anđele čuvaru moj, Terezijo mala,....itd. Svoju djecu sam kao malu učila prije jela se prekrstiti, prije spavanja pomoliti. Vremena se mjenjaju, ne mogu očekviati da će živjeti tim nekakvim previđe tradicionalnim i konzervativnim životom kao što sam ja, ali učim ih da je vjera važna, vjera prenosi ljubav i poštovanje prema sebi i drugim ljudima i u svakom slučaju tu nema ništa loše. VOljela bih da žive u vjeri i ljubavi, ali prije svega želim da budu čestiti, pošteni i ljudi puni ljubavi i tolerancije prema sebi, svojim bližnjima i svim ljudima dobre volje.

Odgajana sam u obitelji kojoj je vjera izvor zivota. Tijekom mog zivotnog puta u teskim,ali i u onim lijepim trenutcima vjera mi je bila snaga. Kad god mi je tesko sjetim se price "tragovi u pijesku"koja mi je bila izvor da se borim s teskocama kroz zivot. 
Sinu zelim pokazati vjeru i zeljela bih da mu bude snaga kao meni. Ima 11mj i za sad ga mama vodi na misu i krstim ga svako jutro i vece prije spavanja. 
Nedavno je bilo na tv-u "Bono fest" ,a kako on obozava pjesme bio je odusevljen. S jednakim zarom kao i ja slusao ih je i plesao. 
Polako cemo poceti s pricama prije spavanja,a to ce biti price iz Biblije,prica o Davidu i Golijatu,Noina arka,Isusovo rodenje.....
Zelja mi je da izraste u pravog covjeka,velikog srca i pozitivog duha. Da ga ovaj svijet ne zavara svojom materijalnom stranom,vec da shvati da je sreca u vaznijim stvarima koje ispunjavaju covjeka. 
Rado bih mu bas ovu knjigu poklonila da ju ima i da bude prva njegova knjiga.:)

Malenoj približavam vjeru tako da prije spavanja se prekrstimo (iako još nije kako treba), pomolimo Bogi ... što se tiče mise i crkve, jako joj se sviđa, ne silim je da idemo svaku nedjelju na misu jer vjerujem da ću je tako samo odbiti od nje. Zna nekoliko puta sama tražiti da odemo na misu. također svake nedjelje idemo na groblje tamo se pomolimo za naše pokojne i zamolimo Boga da ih čuva <3

Otkada sam saznala da sam trudna svaku vecer i jutro bih napravila kriz na trbuhu. Otkad se maleni rodio (prije 2 mjeseca) svaku vecer ga prekrstim, pomolimo Andjele cuvaru i Terezijo mala, onda mu napravim kriz na celu i poljubim ga za laku noc. Ujutro zamolimo Isusa za lijep dan! :)) Jutrom kad ga stavim u svoj krevet, on pogleda u kriz iznad kreveta i puno se smije... zlato moje!

Jako dobro pitanje pa ću nastojati dati što bolji odgovor. Naime, ja sam zatrudnila nakon dvije godine pokušavanja i nakon odlaska na karizmatski susret. Vjerujem da je Bog taj koji je odlučio o mojoj trudnoći. I jako sam zahvalna na mom malom blagoslovu. To ću ispričati sinu kad malo poraste. U crkvi je već bio sa 8 tjedana i nadam se da će shvatiti da je vjera stil života, ne samo prazno naklapanje molitvi. Vjera u mom životu oblikuje moje odnose sa ljudima, moje stavove prema problemima i to želim primjerom prenijeti djetetu. Ukoliko iz mog primjera bude naučio nešto loše, to će samo meni biti znak da se trebam više ugledati u Isusa, začetnika vjere koji je najbolji primjer kojeg čovječanstvo ima. 
Nadam se da će prihvatiti vjeru u svoj život, a ako ne bude, sve to neka bude u Božjim rukama.

Ja sam cijeli svoj život odgajana da budem vjernik,tako odgajam i svoju djecu,ali ih isto učim da druge vjere nisu manje vrijednije od njihove i da je na ovome svijetu prvenstveno najvažnije biti dobar čovjek,dobra osoba. Moja srednja curica je sada predškolac i jako je to interasira i stalno me o tome ispituje,ako ja slučajno zaboravim za ručkom reći molitvu ona sigurno neće. Ova knjiga bi mi sigurno pomogla da joj lakše objasnim i ispričam sve o vjeri.

Smatram da se u današnje vrijeme vjera zadržava na filozofiji koja ostaje unutar crkvenih zidova, a kao da nije sastavni dio svakodnevnog života, pa se trudim sinu kroz životne situacije ukazati kako mislim da bi trebao reagirati. Izvučem primjer iz Biblije sličan nekom kroz koji mi upravo prolazimo, ispričam mu ga i pitam što on mislio što bi trebao napraviti. Želim da mu vjera postane sastavni dio života svakog dana i u svakom trenutku, a ne samo neki pojam koji će ostati na intelektualnoj razini a bez da će ga znati prakticirati u životu.